enciklopedija (prema grc. êyxvx?ioç: koji ide redom; opci + -pedija). Djelo u kojem se, abecednim ili kakvim drugim metodickim slijedom, okupljaju i sustavno obraduju cinjenice i spoznaje o svim ljudskim znanjima (opca enciklopedija) ili pak sva grada jedne znanosti, umjetnosti, podrucja (strukovna e. ili poseb­na e.). Iako su gotovo sve razvijenije kulture na globusu imale, u starijim ili novijim razdobljima, manja ili veca leksikografska i en­ciklopedijska djela, oba nosiva pojma (leksikografija i enciklopedika) pripadaju izvorno klas. mediteranskom eur. ozracju, helensko­mu ili rimskomu. Tako se grc. oblik ?e??? javlja vec u IV. st. pr. Kr., ali naziv i pojam enciklopedija susrece se mnogo kas­nije. Ant. leksikografi i glosografi svakako su nezaobilazni pret­hodnici, ako vec ne i zacetnici enciklopedijske literature. Oni su naime obavili dvije nužne predradnje: izdvajanje pojedinih imena i natuknica i njihovo alfabetsko (ili abecedno) rasporedivanje. I te su pripreme obavljene u Grckoj vec pol. III. st. pr. Kr. Njihovi su se glosografski oblici - cak i u obliku razradenijih onomastikona zadržali uglavnom na obradbi jezicnoga blaga klas. pisaca, bilo pjesnika i dramaticara bilo pak posebnih narjecja ili cak i strukovnih
nazivaka. Tek potom dolaze na red prozaici i filoz. pisci, a i glosografska pomagala za govornike. U biz. razdoblju, uz bogate glosografske prirucnike, nastaju i sustavni popisi geogr. imena. Tada dolazi do pojacana zanimanja za etimologijske popise, koji nastaju oko IX. st. Izrazite enciklopedicke odlike pokazuje tek Focije, najuceniji predstavnik biz. preporoda u IX. st., u svojem Leksikonu. Medutim, sam središnji pojam enciklopedija ne susrece se u staroj grc. tradiciji, upravo kao ni u rimskoj latinskoj. U ant. pisaca Strabona (pocetak I. st.) i Plutarha (sredina I. st.) susrece se doduše za­metni izricaj èyxvxfaoç naiôeia (egkyklios paideia), ali tek u znacenju »sustavna i opca naobrazba«. Sam taj pojam vjerojatno potjece od Hipije iz Elide, sofista iz V. st. pr. Kr. Njemu se pripisuje da je i prvi predavao u znaku poznatoga kvadrivija (quadrivium), i smatra se prvakom enciklopedijske ucenosti, a bavio se razlicitim podrucjima, od matematike i gramatike do kiparstva i povijesti. Iako antika nije poznavala pojam enciklopedije u novijem smislu, neki povjesnicari kulture drže - uz isticanje važnosti ant. leksikografa i glosografa kao prethodnika - da je vec i Aristotelovo cjelokupno filoz. djelo u svojoj biti - enciklopedijsko. Pa ipak, ni stari se Rimljani još ne odvajaju od izvornoga helenskog znacenja polaznoga pojma (tj. kao opce izobrazbe ili opcenite naobrazbe), pa ni onda kada – kao Vitruvije - donose poluprijevod encyclios doctrinarum omnium disciplina. Unatoc tomu stari su se Rimljani, u svojim djelima prakticne naravi namijenjenima djeci za udžbenike, dobrano približili novijemu pojmu enciklopedije. To potvrduju djela lat. pisaca kao što su Katon i Varon, pisci o najrazlicitijim podrucjima (od poljodjelstva i ratnoga umijeca do lijecništva i govorništva). Ovamo svakako pripada i djelo Plinija Starijega (I. st.), cije je Prirodoznanstvo (Historia naturalis) u 37 knjiga vec primjerno enciklopedijsko djelo, u kojem je zahvaceno obilje podrucja, od zvjezdoznanstva i botanike do ljekarništva i antropologije. Sama složenica enciklopedija (što bi grcki bilo eyxvx?o?aideia, egkyklopaideia) u modernim se eur. jezicima javlja tek u XVI. st. Tako u engleskom u obliku encyclopedia (1538), na latinskom u Baselu (1541) javlja se u naslovu jedne knjige oblik xvx?o?a?de?a, a
tek u hrv. humanista P. Skalica (1559) javlja se potpun lat. oblik encyclopaedia, posve blizak današnjemu znacenju. Eur. srednjovjekovlje nastavlja tradiciju prije svega lat. enciklopedijskih djela. Istina, to je manje od modernoga poimanja enciklopedije kao sustava, razredbe i razradbe razlicitih znanstv. podrucja, ali i nešto više od polazne poucne obradbe svega što covjek može nauciti u svojem životu. Lat. Afrikanac Marcijan Kapela (Martianus Minnaeus Felix Capella) iz Kartage (prva pol. V. st.) sastavio je pravi enciklopedijski roman u prozi i stihu, koji se inace javlja i pod naslovom Satyricon, ali uglavnom kao Svadba Merkura i Filologije (De nuptiis Mercurii et Philologiae). Posrijedi je djelo u 9 svezaka, po svojoj naravi alegorijsko i mitologijsko, dijelom i poucno, ali znacajem ipak enciklopedicno, iako nije osobito stilski dotjerano, pa je mjestimice cak i neukusno. Okvirno je rijec o svadbi besmrtnika Merkura sa smrtnom Filologijom, dok je stvarni predmet rasprava o onih 7 slobodnih umijeca (septem artes libérales), što je inace poznato kao trivium uz quadrivium. Doticno je djelo nevelike knjiž. i znanstv. vrijednosti, ali je važno u kulturno-pov. smislu kao spona izmedu zalaska rim. klasike i pocetka srednjovj. kulture. Unatoc bjelodanim nedostatcima, djelo je bilo veoma popularno mnogo stoljeca
a djelovalo je na mnogobrojne naraštaje sve do XIV. st. Izidor Seviljski (570-636) bio je seviljski biskup, koji je ostavio nedovršeno svoje djelo Knjiga etimologija (Liber ethimologiarum), što ga je posmrtno njegov prijatelj saragoski biskup podijelio u 20 knjiga i objavio. U literaturi se to djelo naziva Etimologije (Etymo- logiae) ili Izvori, doslovno Podrijetla (Origines), a nije tipican jezikoslovni prirucnik, nego prije suma sveukupnog antickog znanja razlicitih podrucja. Tako je tu i ljekarništvo i lijecništvo, ali i 7 slobodnih (ili slobodnjackih) umijeca, te pravo, crkva, jezik, ljudi, životinje, elementi, kovine, ratne vještine, poljodjelstvo, povrtlarstvo, jela i pica. Za to se Izidor služio i Biblijom, a i klas. piscima Plinijem i Vergilijem te Petronijem i Augustinom. Etimologije su zato tipicna srednjovj. enciklopedija, koja je bila glavni prenositelj rim. baštine citateljima eur. srednjovjekovlja. Uz vrsno poznavanje lat. jezika i književnosti, Izidor je bio dobro upucen i u grcki i u hebr. jezik. U istome duhu djelovao je i Hraban Maur (Hrabanus Magnentius Maurus, 780-856), Izidorov sljedbenik, koji se u svojem glavnom djelu O svijetu {De Universo, u 22 knjige) uvelike služio svojim prethodnikom ispustivši mnoge ant. jedinice, a dodajuci mnoge svetopisamske natuknice. Cijenjen zbog zasluga za širenje znanja medu istocnim Francima (a bio je i Alkuinov ucenik), stekao je naziv Praeceptor Germaniae. Iako je njegovo djelo kompilatorske naravi, taj je franacki teolog iz Fulde po svojem djelu i utjecaju jedan od najistaknutijih srednjovj. enciklopedickih pisaca. Njegovo glavno enciklopedijsko djelo poznato je još i pod trima drugim naslovima: O podrijetlu stvari (De origine rerum), O sveopcoj naravi (De universali natura) i O naravi stvari (De natura rerum). Pozna­vao je dobro i grcki, hebrejski i sirski. Vincent od Beauvaisa (1190-1264) slovi kao sastavljac najpo­znatije srednjovj. enciklopedije. Dominikanac u samostanu Beau-vais i knjižnicar na dvoru Ludviga IX. Glavno mu je djelo Vece zrca­lo - Speculum maius (ili Knjižnica svijeta - Bibliotheca mundi). Pod­loga je njegova djela nekih 2000 razlicitih izvora, a ono je po struktu­ri trodijelno: Naravno zrcalo (Speculum naturale), Zrcalo nauka (Speculum doctrinale) i Povijesno zrcalo (Speculum historiale). Kako je u njemu sustavno obradena prirodna znanost te govorništvo, pravo i povijest, smatra se najvecim enciklopedickim prirucnikom XIII. stoljeca, uz cetvrti dodatni dio Cudoredno zrca­lo (Speculum morale). Djelo je inace potkrijepljeno mnogobrojnim navodima i izvodima iz arap. i žid. pisaca uz grcke i latinske. I tal. pisac i Danteov ucitelj Brunetto Latini (1220-94) ubraja se medu najistaknutije enciklopedicke pisce po svojem djelu na starofranc. jeziku, pisanu u Francuskoj Knjiga riznice ili Riznica (Li Livres dou Trésor), i to u 3 dijela. U tom je djelu ne samo enci­klopedijska obradba biblijskoga predmetnika, vec se obraduju i povijest, etika, zvjezdoznanstvo i zemljopis. Takoder u XIII. st. engl. franjevac Bartholomaeus Anglicus (Bartholomew the English­man ili Bartolomej Englez, 1230-50) sastavio je svojevrsnu enci­klopediju o znacajkama ili svojstvima (O svojstvima stvari - De proprietatibus rerum). Taj prof. teologije u Parizu nije doživio tis­kanje svojega djela, koje je bilo prevedeno na engleski 1398., dok se lat. pretisak pojavio tek 1470. Pa ipak je prije 1500. to djelo doživje­lo cak desetak izdanja, zbog neobicnosti u izboru predmeta i naci­nu obradbe, jer se bavilo i otajstvenom naravi andela, kao i svoj­stvima alkoholnih napitaka. I kat. teolog i filozof Gregor Reisch objavio je 1503. u Freiburgu, još uvijek dobrano u srednjovj. predaji, vrlo popularno enciklopedijsko djelo (Filozofski biser - Margarita philosophical koje se bavi trivijem i kvadrivijem, podrijetlom narav­nih pojava, ali i kat. cudorednicom. U istom XVI. st. tal. erudit Raphael Maffei pisao je u Rimu enciklopediju XXXVIII knjiga bilježaka o gradskim stvarima (Commentariorum rerum urbanorum libri XXXVIII, 1506), koja zauzima iznimno mjesto i ima posebnu važnost u novijoj enciklopedici upravo po tome što iznimnu pozor­nost posvecuje novovjekim zemljopisnim otkricima i sustavnoj obradbi životopisa istaknutih pojedinaca. Po sudu vecine poznavatelja, u razdoblju prije pojave glasovi­tih enciklopedista posebno mjesto ima Alstedovo djelo. Johann Heinrich Alsted (1588-1638), njem. teolog i filozof, djelovao je kao profesor i pedagog (a svojim je odgajateljskim idejama izvršio sna­žan utjecaj na ceškoga humanista i pedagoga J. A. Komenskoga, svojega ucenika). Najvažnije mu je djelo Enciklopedija razlucena u sedam svezaka (Encyclopaedia septem tomis distincta, 1630). To je djelo naišlo na izniman prijam kod citateljstva, a dugo je bilo na velikoj cijeni. Njegova enciklopedija ne zaobilazi nijedno važnije podrucje prirodnih i duhovnih znanosti te razlicitih obrta i umijeca, ali je imala i posebne dodatke, npr. paradoksologiju (umijece tuma­cenja paradoksa), dipnosofistiku (umijece gozbenog umovanja) te cak i tabakologiju (kao nauk o naravi, porabi i zloporabi duhana). U XVII. st. pojavilo se nekoliko enciklopedijskih rjecnika na kult. podrucju, što u stihu što pak u prozi, što dovršenih što opet nedovršenih, ali ti prirucnici imaju više kulturno-pov. znacenje. Neka od tih djela bila su vrlo ambiciozna po nakani, kao npr. Opci povijesno-zemljopisno-kronološko-pjesnicko-filološki leksikon (Lexi­con universale historico-geographico-chronologico-poëtico-philologi-cum) baselskoga profesora povijesti J. J. Hofmanna (1635-1706), ali ne i po ostvarenju, zbog površne i netocne obradbe ukljucenih natuknica. Za razliku od takva djela, tal. franjevac, erudit i kozmograf Vincenzo Maria Coronelli (1650-1718), koji je veci dio života proveo u Veneciji (a bio je general reda Male brace), zapoceo je i rad na prvoj enciklopediji sa sustavnim abecednim rasporedom grade. Trideset je godina radio na tome djelu (naslovljenome Crkveno-svjetovna opca knjižnica - Biblioteca universale sacro-profana), koje je bilo predvideno u 45 svezaka, ali ih je bilo objavljeno tek 7. Pa ipak je to važno djelo i po primjeni živoga modernog tal. jezika. Nažalost, i ta je važna enciklopedija u povijesno-razvojnome smislu bolovala od površnosti i netocnih podataka. Osamnaesto je stoljece nazvano stoljecem enciklopedizma ili cak i zlatnim razdobljem eur. enciklopedike. Kao primjerna izda­nja koja su na poseban nacin i pripremala tu epohu, ali i bila njezin dio svako na svoj nacin, uzimaju se dvije edicije: Chambersova Enciklopedija i Zedlerov Leksikon. Ephraim Chambers (u. 1740) ško­lovao se kao naucnik kod londonskog izradivaca globusa i zemljo­vida, a poslije je djelovao kao novinar i prevoditelj. On je objavio i posvetio engl. kralju enciklopedijsko djelo u 2 sveska 1728. pod po­dugackim naslovom Ciklopedija ili opci rjecnik umjetnosti i znano­sti koji sadržava objašnjenja naziva i opis stvari koje se njima ozna­cuju u nekoliko umjetnosti, kako slobodnih tako tehnickih, i nekoliko znanosti, kako ljudskih tako i božanskih (Cyclopaedia or an Univer­sal Dictionary of Arts and Sciences containing an Explanation of the Terms and an Account of the Things Signified thereby in the several Arts, Liberal and Mechanical, and the several Sciences, Human and Divine). Chambers istice kako njegovo djelo nije uradak jednog uma, nego je proizvod sveukupne zajednice ljudskoga znanja. Kao savjestan i pošten rad, njegova je Ciklopedija bila dugo vremena veoma popularna. Johann Heinrich Zedler (1706-60) bio je knjižar u Leipzigu. Njegov Veliki sveobuhvatni opci leksikon svih znanosti i umjetnosti koje jesu do sada ljudski um i umješnost izumili i poboljšali (Grosses vollstandiges Universal-Lexikon Aller Wissenschaften und Kùnste welche bisher durch menschlichen Verstand und Witz erfunden und verbessert worden) izišao je u 64 sveska u razdoblju 1732-50. Na tom je djelu sudjelovao veci broj urednika i suradnika. Zedlerovo djelo poznato je kao do tada najveca i najobuhvatnija e., koja je po strukturi golemi enciklopedijski leksikon. U njemu su obuhvace­ne i humanisticke i prirodne i primijenjene znanosti te biografije istaknutih pojedinaca. Pa i dan-danas taj je univerzalni leksikon pouzdan izvor za mnoge korisne podatke. Medutim, mnogo ma­nje egzaktno Chambersovo djelo (Ciklopedija) poslužilo je kao osnova za najpoznatiju medu eur. enciklopedijama, za glasovitu Francusku enciklopediju, koja je po svojoj važnosti i znacenju po­stala paradigmatskom. To je djelo proizvod zajednickoga rada ve­cega broja enciklopedijskih pisaca, koji su u povijesti i ostali pod imenom enciklopedisti (kako se npr. nazivaju i petorica najpozna­tijih: Rousseau, Voltaire, Diderot, D'Alambert i Helvetius).

Spomenuto paradigmatsko i kultno djelo ENCIKLOPEDIJA, naslovna stranica Diderotove izvorno je naslovljena Encyclopédie.. . iz 1751. no Enciklopedija ili razumski rjecnik zna­nosti, umjetnosti i obrta, sastavljen od udruge ucenjaka (Encyclopédie ou Dictionnaire raisonné des sciences, des arts et des métiers, par une société de gens de lettres). Cijeli taj pothvat ocijenjen je kao cedo franc. pro­svjetiteljstva. Njegov je stvarni zacetnik i vo­ditelj bio Denis Dide­rot. Ta je e. izlazila od 1751. do 1772. Sama ideja o takvu pothvatu nastala je 1740., a naja­vio ju je veliki meštar pariške lože Slobod­nih zidara, izrazivši želju za sveopcom en­ciklopedijom koja ce biti u framasonskome duhu. I kada je ubrzo pocelo (1745) prevode­nje Chambersove enciklopedije na francuski, došlo je do dogovora da se doticni prijevod upotrijebi, ali i uveliko proširi i obogati pri­lozima franc. autora. Diderot je preuzeo vodenje projekta i uklju­cio u njega franc. znanstvenike, filozofe i književnike. God. 1750. Diderot u predgovoru (Prospectus) Enciklopedije kaže kako je po­trebno naznaciti daljnje i bliže odnose medu stvarima od kojih se sastoji sveukupnost naravi, a kojima se ljudi bave, te treba pružiti cjelovitu sliku napora ljudskoga duha na svim podrucjima i u svim stoljecima. Nakon isusovackih napadaja prvi su svesci bili i zabra­njivani. Zabrana je poslije ukinuta, ali je uvedena cenzura priloga. Zabrane su i dalje slijedile, tako da se Enciklopedija, kada je bila dovršena, iako službeno zabranjena, širila cijelom Europom, pre­noseci bitne ideje prosvjetiteljstva. Projekt je bio poceo s dvadese­tak suradnika, ali je na kraju bio narastao do pedeset izravnih pisaca razlicitih clanaka. Bila su obuhvacena podrucja duhovnih znanosti (filozofije, teologije, književnosti i jezika), ali i teorijskih i primije­njenih znanosti (matematike, fizike i ekonomije) te povijest, poli­tika i glazba. Posebnost Francuske enciklopedije bilo je uvrštavanje i sustavna obradba podrucja rada, obrta, umijeca, tehnike i izuma, uz opise životno važnih prirodnih zakona i znanstvenih metoda. Vjerojatno je u suradništvo na enciklopediji po prvi put bilo uklju­ceno i nekoliko obrtnika, tehnicara i inženjera, koji su ili izravno pisali jedinice ili služili kao informanti za posebna radna ili tehn. podrucja. Privlacnosti i popularnosti Enciklopedije pridonijelo je i obilje ilustracija vrhunske izradbe i ucinkovite preglednosti. Uostalom, Enciklopedija je izvorno obuhvacala 17 folio-svezaka i 11 svezaka s bakrorezima. A temeljna metoda enciklopedijske obrad­ be sastojala se od sustavna navodenja dokumentarno-faktografskih sastavnica uz filoz. i kriticku ocjenu te uz znanstv. i umj. potkrjepe. Enciklopedisti su imali jednu nedvojbeno zajednicku poveznicu: korjenitu oporbu tiraniji i despotizmu, polazeci od pojma slobode zasnovana na prirodnome pravu. Na podrucju nac. gospodarstva clanci su bili ilustrirani modernim stanjem sela, seljaštva i proiz­vodnje uopce, a usto je slijedila i razborita te obrazložena kritika suvremenoga poreznog sustava. Zapravo, nije bilo životnoga pod­rucja - ma kako ono bilo osjetljivo - a da ga enciklopedisti nisu obradivali istodobno i dokumentirano i izrazito politicki angaži­rano. Nedvojbeno strastveno, predvodeni u tome Diderotom, oni su se oborili na suvremeni relig. sustav. I posve u duhu korjenitog i bojovnog prosvjetiteljstva, izložili su u oštroj kritici sve oblike praznovjerja i mracnjaštva, kojih primjeri nisu nikako bili rijetkost ni u suvremenome društvu i poretku. A u osnovi je bila ideja da sva znanost, umjetnost i politika treba imati za cilj srecu, i to što vecu srecu za što veci broj ljudi. Stoga - prema sudu povjesnicara enciklopedizma - Francuska enciklopedija nije imala za cilj samo informacije o svim podrucjima znanja i iskustva nego i oslobode­nje pojedinca i zajednice od svih predrasuda i nepravda koje prijece ostvarenje njegove na­ravne i ciljane srece u slobodi, blagostanju i stvaralaštvu. Naravno, zbog svega toga prilozi u enciklopediji bili su raznovrsni po razini, pa i tocnosti; neki su bili suviše feljtonski i pole­micni, pa samim time i nedostatno leksiko­grafski ili enciklopedijski. Mjestimice se žrt­vovala tocnost i objektivnost, a bilo je i brzine te previda, ali je u cjelini Francuska enciklope­dija isprva bila ujedno i riznica znanja i polit, pamflet, a i udžbenik za nekoliko naraštaja eur. reformatora i upornih popravljaca zatece­nih društvenih odnosa. Francuska je enciklopedija nazvana ratnim strojem; napala je crkvu, despotsku vladavinu, bila je ujedno popularna kao nijedna e. u eur. povijesti, ali i proganjana kao nijedna druga u XVIII . st., velikom dobu enciklopedizma i en­ciklopedista. Jednima je bila biblijom zapadne misli, drugima harlekinski plašt (zbog neujed­nacena stila), pa i Sotonino evandelje. U istome stoljecu objavljeno je (1771) i prvo izdanje britanske enciklopedije (Britanska en­ciklopedija ili Rjecnik umjetnosti i znanosti - The Encyclopaedia Britannica or Dictionary of Arts and Sciences). Til se pojedina podrucja raz lucuju u sustav odvojenih rasprava, a obraduju se u abecednom poretku, povezano s pripadnim znanostima. Tako važni predmeti ostaju na okupu i olakšava se povezanost s mnogobrojnim posebnim natuknicama. U susljednim izdanjima i dodatcima proširuje se podrucje povijesti i biografija znamenitih pojedinaca. Botanika dobiva sve više prostora, kao i zemljopis, lijecništvo i ljekarništvo te kemija i mineralogija. Na pocetku XIX . st. (u dodatku trecem izdanju) istice se i bitna razlika izmedu Francuske i Britanske enciklopedije. Dok je prva bila optuživana da je posijala sjeme beznada i bezbožja, druga se imala suprotstavi­ti takvu kužnomu djelu. Pa ipak Britanska enciklopedija nije nikad bila tako otvoreno i strastveno politicki angažirana kako je to bez pridržaja bila prethodna Francuska enciklopedija. Potkraj XIX . st do desetog izdanja sve se više obogacivala posebnijim podatcima, što ce biti znacajka i niza novijih izdanja i dodataka. Najistaknutiji urednici u XIX. st. bili su Archibald Constable, James Mill, Ri cardo, Malthus, Hazlitt i Sir Walter Scott. U XX. st. ta je e. nastavi­la svoju vec ustaljenu tradiciju sustavnoga povecanja teorijskih, prirodnih i primijenjenih znanosti te obrta i umijeca, uz sve više biogr. natuknica iz povijesti i politike, ali i iz svakodnevne proble­matike unutar zap. civilizacije, pa i izvan nje, zahvacajuci i Rusiju i Kinu te Japan, Indiju, afr. zemlje, kao i Oceaniju, uz Australiju i Antarktiku. Uz tipicna i klas. leksikografska djela u modelu enciklopedija, vec u XVIII . st. pocinju se javljati slicni prirucnici u obliku Conversations - Lexicona . Niz takvih izdanja pocinje djelom Razgovorni leksikon s osobitim obzirom na suvremeno doba (Conversations-Lexikon mit vorzùglicher Rùcksicht aufdiegegen- wàrtigen Zeiten) u 6 svezaka u Leipzigu (1796-1808). To je djelo zapoceo G. R. Lôbel, ali ga je 1808. kupio F. A. Brockhaus, pod cijim je imenom taj tip enciklopedije postao svjetski poznat, i to kao najuspješniji i najviše oponašan enciklopedijski prirucnik. Slijedila su mnoga izdanja, i doticno se djelo od petnaestog izdanja javlja kao Der Grosse Brockhaus, u dvadesetak svezaka. Takvo djelo nije namijenjeno samo uskim znanstv. krugovima nego i širokim puckim slojevima, promicuci obaviještenost i upucenost u obliku tocnih i pristupacnih sažetaka i zemljopisnih pojedinosti Njemacke, a i druge srednjoeuropske (rom. i slav.) enciklopedije nastavljaju s enciklopedijama takva, tipicno eur. modernog enciklopedijskog stila. Samo se po sebi razumije da i dalje u XX . st. izlaze djela u tradiciji velike Francuske ili Britan­ske enciklopedije, kao Encyclopaedia Americana , Enciclopedia Italiana, Enciclopedia Espasa (u 72 sveska), Boljšaja Sovetskaja Enciklopedija (u 65 svezaka). Hrv. leksikografija i enciklopedika ima petostoljetnu tradiciju. Zapravo se i sama rijec e. u modernom znacenju prvi put javlja upravo u Hrvata. Zagrepcanin Pavao Skalic u djelu Znalac enci­klopedija ili kruga znanosti kako svetih tako i svjetovnih ( Encyclo -pediae seu orbis disciplinarum tam sacrarum quamprofanarum epù stemon, 1559) rabi termin e. u današnjem smislu. Ali od XVI . st. pa sve do XIX . st. u Hrvatskoj ima mnoštvo leksikografskih, ali manj­kaju prava enciklopedijska djela. Prvi je pokušaj Hrvatska enciklo­pedija (1887-90) u dva sveska, objavljena u Osijeku, kojoj su autori bili Ivan Zoch i Josip Mencin. Tek sred. XX . st. pokrece se mo­derno takvo djelo - Hrvatska enciklopedija u nakladi Hrvatskoga izdavackog bibliografskog zavoda u Zagrebu.

Zbog ratnih i poratnih uvjeta objavljeno je svega pet sv. (1941-5). Glavni urednik i pokretac bio je Mate Ujevic. Do odsudnoga preokreta i procvata enciklopedizma u Hrvatskoj dolazi u drugoj polovici XX . st. U Za­grebu se 1950. osniva Leksikografski zavod FNRJ Uredbom Savez­ne vlade, s gl. zadacom da radi na izradbi Enciklopedije Jugoslavije. Sabor SRH 1972. donio je odluku kojom je preuzeo osnivacka prava nad tada Jugoslavenskim leksikografskim zavodom. Ured­bom Vlade Republike Hrvatske 1991. Leksikografski zavod »Miro­slav Krleža« (LZMK) radi kao posebna ustanova od interesa za Republiku Hrvatsku u znanosti i kulturi. Utemeljitelj, direktor i gl. redaktor, Miroslav Krleža (1893-1981), bio je od 1950. do 1981. na celu Zavoda suradujuci usko s Matom Ujevicem (1901-67), iskusnim hrv. enciklopedistom. U razdoblju od pedeset godina (1950-2000) LZMK izdao je golem broj leksikografskih, enciklo­pedijskih, geogr. i kartografskih te prakticnih i popularnih djela, pa se po broju (od nekih 240 jedinica) i raznovrsnosti može mjeriti i sa slicnom djelatnošcu na najvecim eur. i svj. jezicima. E. univer­zalnoga tipa Opca enciklopedija od 1955. do 1982. izišla je u tri izda­nja. U posljednjem izd. (gl. urednik J. Sentija) od 8 sv. (uz dopunski deveti) ona u 50 000 clanaka razvrstanih abecednim redom, sintetizira na hrv. jeziku sveukupno ljudsko znanje i umijece. En­ciklopedija Jugoslavije (1955-71) izišla je u 8 sv., a gl. joj je urednik bio M. Krleža. Od 1980. do 1990. izašlo je 6 sv. na hrv. jeziku (gl. urednici: M. Krleža, I. Cecic, J. Sirotkovic). Istodobno su izašli prvi svesci i na srp. cirilici te na ostalim jezicima naroda i narodnosti SFRJ (slovenskom, makedonskom, albanskom i madžarskom). Zadaca je te enciklopedije bila dati - a u obliku tipicnoga modela encyclopaediae particulars ili encyclopaediae nationalis - pregled civilizacije i kulture, ekonomije i politike svih južnosl. naroda u re­publikama i autonomnim pokrajinama Jugoslavije. Zbog niza okolnosti koje su nastale raspadom druge Jugoslavije, ta je e. ostala nedovršena. LZMK objavljuje i Medicinsku enciklopediju (u 8 sv., uz 2 dopunska sv.) od 1957. do 1974., a gl. su joj urednici bili: A. Šercar, M. D. Grmek i I. Padovan. Pomorska enciklopedija (u 8 sv. i u 2 izd.) izlazila je 1954-85; gl. urednici: M. Ujevic, V . Brajkovic i P. Mardešic. Kao jedna od rijetkih posebnih enciklopedija o svim as­pektima mora i pomorstva, ona sustavno, s obiljem najraznovrsni­jih podataka, zahvaca sve teorijske i prakticne strane i pomorstva i brodogradnje. Takvo je djelo po sustavu i nacinu obradbe rijetkost i medu najpoznatijim pomorskim narodima. Na slicnome je tragu Tehnicka enciklopedija (1963-97); gl. urednici R. Podhorsky, Ž. Vilicic, H. Požar, D. Stefanovic. Zahvaca sva podrucja tehnike, pri­rodne znanosti vezane za tehnicku praksu pa za matematiku, fizi­ku i kemiju vezane za naprave, uredaje, strojeve i najrazlicitija vo­zila i prometala, tako da zahvaca i cijeli pov. i moderni prometni, komunikacijski i informaticki sustav. U strukturalnome smislu ona je prakticna kombinacija mikropedijske i makropedijske metode. Objavljena je u 13 s v ., od kojih posljednji sadržava i detaljno kazalo pojmova za svih 13 svezaka. Uz mnogobrojne clanke, crteže, dija­grame i fotografije taj prirucnik donosi i 10 000 naslova izvorne strukovne literature. Slijede zatim i posebnije enciklopedije: Enci­klopedija likovnih umjetnosti (1959-66) u 4 sv., gl. urednici: A. Mohorovicic, S. Batušic, M. Seper; Likovna enciklopedija Jugoslavije (I-II, 1984^-87), gl. urednik Ž. Domljan; Enciklopedija hrvatske umjetnosti (I-II, 1995-96), gl. urednik Ž. Domljan; Filmska enci­klopedija (I-II, 1986-90), gl. urednik A. Peterlic; Muzicka enciklo­pedija (I-II; I-III; u 2 izd., 1958-77), gl. urednici: J. Andreis i K. Kovacevic. Medu enciklopedijske rijetkosti na širem podrucju svj. enciklopedike ubraja se Šumarska enciklopedija (I-III; u 2 izd., 1959-83), gl. urednici: A. Ugrenovic i Z. Potocic. A slican je polo­žaj i Poljoprivredne enciklopedije (I-III, 1967-73), gl. urednik M. Josifovic. Kao dodatak u trecoj knj. toga djela nalaze se mnogo­brojne biografije i iscrpno predmetno kazalo. Iako moderna enci-klopedika (npr. tal. i rus.) poznaje enciklopedijska djela posvecena istaknutim i stožernim piscima nac. književnosti, hrv. izdanje enci­klopedije Krležijana ipak je nedvojbena posebnost. Odužujuci se svojemu utemeljitelju (cije ime i sama nosi) leksikografska ustano-va LZMK zahvaca istodobno i cjelokupno djelo najvecega hrv. pis­ca XX . stoljeca, poligrafa i erudita M. Krleže. Jednostavno receno, nastojalo se popisati i opisati sve što je Krleža napisao i sve što se ikad i igdje napisalo o Krleži, uz sustavan popis svih tuzemnih i inozemnih izdanja i prijevoda njegova djela te literature o Krleži za razdoblje od 1914. do 1993. Gl. urednik je V . Viškovic. Djelo je objavljeno u 3 sv. (1993-99), a posljednji sv. sadržava bibliografiju i literaturu. U svojem širokom programu enciklopedijske obradbe razlicitih podrucja LZMK nije zaobišao ni svijet športa, pa je obja­vio i iscrpnu enciklopediju svih podrucja športa i tjelesnog odgoja -Enciklopediju fizicke kulture (I-II; 1975-76; gl. urednik M. Flan-der). Kao nac. projekt od najviše kult., obrazovne i društv. važnosti pocela je izlaziti i Hrvatska enciklopedija (gl. urednik D. Brozovic); od 1999. do 2001. izašla su 3 sveska. Nastavljajuci petostoljetnu tradiciju hrv. leksikografije, Hrvatska enciklopedija nastoji sinteti­zirati sveukupnu povijest i kulturu hrv. naroda, ali unutar global­ne okvirnice, u kojoj su prstenasto i spiralno - i bliži i daljnji, i srodni i nesrodni, pojedinci i zajednice, narodi i države. U tom je smislu Hrvatska enciklopedija u tradiciji klas. eur. enciklopedije (franc. ili brit. tipa), ali i sa svim potrebnim znacajkama posebne, nac. enciklopedije, s obiljem biogr. i pov. podataka. Pa ipak, 70% prostora bit ce posveceno sveopcemu pojmovniku zemlje i sve­mira, a 30% užemu nac. predmetniku. Cjelokupan enciklopedijski niz obuhvatit ce 11 sv., s 1 000 000 redaka i 10 000 likovnih priloga.