bibliotekarstvo ili knjižnicarstvo , djelatnost koja se obavlja u knjižnicama, a obuhvaca odabir, nabavu, strucnu obrad­bu, pohranu i zaštitu grade te organizaciju razlicitih usluga i službi za korisnike. B. postoji otkad postoji i knjižnica, no teoretski se utemeljuje tek u drugoj pol. XIX. st. kao posljedica novoga shvacanja da je knjižnica društv. ustanova u službi javnosti. Kao znanstv. dis­ciplina b. se katkad naziva bibliotecnom znanošcu (library science, Bibliothekszvissenschaft), a u novije doba, posebice u anglo-amer. krugu, bibliotecna i informacijska znanost (library and information science).

Prvi su bibliotekari bili pjesnici, filozofi ili ucenjaci kojima je bila povjerena i briga za knjižnicu. Zato se prvotni znanstv. rada bibliotekarstvu veže uz utvrdivanje autenticnosti i uz atribuiranje tekstova, istraživanje homonima i sl, jer je taj rad cesto služio kao te­melj za sastavljanje biografija i bibliografija Sastavljanje i organizi­ranje biogr. i bibliografskih prirucnika smatra se bibliotekarskim po­slom od ant. doba do prve pol. XVIII..st. Raspored i organizacija gra­de u bibliografijama cesto se primjenjuje i u sastavljanju kataloga i drugih popisa grade u knjižnicama. Kalimahovo, danas izgubljeno, djelo Tablice (250. pr. Kr.), koje se smatra najvažnijom bib­liografijom helenistickog razdoblja, vjerojatno je bio katalog Alek-sandrijske knjižnice. Konrad Gesner, autor poznate opce bibliogra­fije Bibliotheca universalis (1545), predlagao je bibliotekarima svoje­ga doba da tu bibliografiju rabe kao katalog u svojim knjižnicama.

U XVII. st. nastaju prvi prirucnici u kojima bibliotekari izlažu svoje poglede o uredenju i organizaciji bibliotekarskog posla, a cesto iznose i mišljenje o svrsi i namjeni knjižnica Gabriel Naude, knjižnicar kardinala Richelieua i Mazarina, objavljuje 1627. djelo Kako izgraditi knjižnicu (Advis pour dresser une bibliotheque), u kojem raspravlja o izgradnji knjižnicnih zbirki i zalaže se za naba­vu knjiga koje o istoj temi govore iz razlicitih aspekata, a istodobno iznosi i nacela klasificiranja knjiga). O zadacama idealne knjižnice i strucnom rasporedu grade raspravlja Claude Clement u svojem opsežnom djelu u cetiri dijela, objavljenom na lat. jeziku. Izgrad­nja, oprema, zaštita i korištenje knjiga u privatnom ili javnom mu­zeju ili knjižnici (Musei sive bibliothecae tam privatae quam publicae extructio, instructio, cura, usus. Libri V, 1628). Škot. knjižnicar John Durie autor je djela Napredni bibliotekar (The Reformed Library keeper, 1650), u kojem bibliotekara opisuje kao promicatelja univerzalnog ucenja. Klasicnim se tekstom smatra djelo knjižni­cara munchenske dvorske knjižnice Martina Schrettingera Pri­rucnik bibliotekarstva (Versuch eines vollstandigen Lehrbuchs der Bibliothekszvissenschaft, 1808-29), u kojem je prvi put upotrijeb­ljen izraz bibliotecna znanost. Schrettinger se zalaže za primjereno financiranje i osiguranje prostora za knjižnice. Friedrich Adolf Ebert, bibliotekar Kraljevske knjižnice u Dresdenu, autor je djela Izobrazba bibliotekara (Die Bildung des Bibliothekars, 1820). Prema Ebertu, bibliotekar mora znati desetak jezika, poznavati povijest književnosti, bibliografiju i osnove diplomatike, imati uredan i brz rukopis, poznavati tehniku uvezivanja knjiga i tesanja polica.

Iako je b. vrlo staro zanimanje, strucno se znanje dugo vreme­na stjecalo samo prakticnim radom u knjižnici. Formalno se školovanje prvi put organizira istom u XIX. st., i to gotovo istodobno u Njemackoj i SAD-u. God 1886. Karl Dziatzko (1842-1903) imeno­van je profesorom bibliotekarstva na Sveucilištu u Gottingenu, a 1887. Melvil Dewey (1851-1931) osniva prvu bibliotekarsku školu na Columbia Collegeu u New Yorku. Do 1900. u SAD-u vec po­stoje tri bibliotekarske škole (Pratt, Drexel, Illinois); u Europi se osnivaju poc. XX. st, najvecma uz sveucilišta: u Munchenu (1905), Leipzigu (1914), Kopenhagenu (1918), Londonu (1919) i Padovi (1922). U Hrvatskoj se formalno bibliotekarsko školovanje uteme­ljuje 1961. kao poslijediplomski studij bibliotekarstva, dokumenta­cije i informacijskih znanosti na Prirodoslovno-matematickom fa­kultetu (poslije studij Sveucilišta u Zagrebu do 1980). Na Peda­goškoj akademiji u Rijeci od 1967. do 1978. organiziran je studij bi­bliotekarstva kojim se stjecala viša strucna sprema. Dodiplomski studij bibliotekarstva pokrenut je na Filozofskom fakultetu u Za­grebu 1976., a poslijediplomski studij 1994. Na Pedagoškom fakul­tetu u Osijeku b. se može studirati od 1998.

Prvi znanstv. bibliotekarski casopis pokrenut je u Njemackoj 1839. pod naslovom Serapeum: Zeitschrift fiir Bibliothekszuissenschaft, Handschriftenkunde und altere Literatur. U SAD-u 1876. iz­lazi casopis Library Journal, orijentiran na rješavanje prakticnih pitanja. U Velikoj Britaniji 1899. Bibliotekarsko društvo pokrece glasilo Library Association Record. Prvi je bibliotekarski strucni casopis u Hrvatskoj Vjesnik bibliotekara Hrvatske, pokrenut 1950. a izlazi do danas.

Prvo bibliotekarsko strucno društvo (American Library Asso­ciation) osn. je u Philadelphiji u SAD-u 1876. Godinu dana poslije utemeljeno je knjižnicarsko društvo (Library Association) u Veli­koj Britaniji. Njemacko bibliotekarsko društvo (Verein deutscher Bibliothekare) utemeljeno je 1900. Hrv. knjižnicari osnivaju samo­stalno Hrvatsko bibliotekarsko društvo 1940.

Za razvoj bibliotekarstva na medunar. razini brine se Meduna­rodna federacija bibliotekarskih društava i ustanova (Internatio­nal Federation of Library Associations and Institutions - IFLA). Osn. 1927. u Edinburghu kao krovna udruga bibliotekarskih druš­tava iz 15 zemalja, IFLA danas okuplja 1600 clanova iz 150 zemalja. S UNESCO-om i FID-om (Federation internationale de documentation) suraduje u više medunar. programa, kojima je zadaca unaprijediti bibliotekarstvo; njezine godišnje skupštine danas zamjenjuju nekadanje medunar. bibliotekarske kongrese koji su gotovo redovito održavani od 1870-ih. Uz potporu Vijeca Europe osnovan je 1971. Savez europskih znanstvenih knjižnica (Ligue des bibliotheques europeennes de recherche - LIBER). Europski ured za bibliotekarska, informacijska i dokumentacijska društva (European Bureau of Library, Information and Documentation Associations - EBLIDA), osn. 1992., zastupa bibliotekarske inte­rese u polit., strukturama Europske Unije.

B. se danas smatra interdisciplinarnom znanošcu koja crpi iz razlicitih, pretežno društv. disciplina: znanosti o upravljanju (management), informatike, informacijske znanosti, komunikologije, sociologije, psihologije, semiotike i semantike, a u novije doba po­kušava ukljuciti dostignuca umjetne inteligencije i kognitivne znanosti u sustave za pronalaženje informacija. Organizacija su­stava i pomagala za pregledavanje te pronalaženje grade i informa­cija, koja se temelji na specificnim bibliotekarskim znanjima iz katalogizacije i klasifikacije, jedinstvena je za bibliografiju. Biblio­grafiji su kao znanstv. discipline, ali i kao djelatnosti, najbliže arhivistika i muzeologija. Odnos bibliografije i informacijskih znano­sti u posljednjih je trideset god. razlicito tumacen. Danas se ugl. smatra da b. pruža informacijskoj znanosti jasno definiran i vidljiv kontekst za teoretsko proucavanje informacijskih procesa. Infor­macijska pak znanost omogucuje bibliografiji njezin daljnji razvoj.