---

X.

Razvoj informacijske djelatnosti

---

10. Razvoj informacijske djelatnosti

Za planiranje informacijske infrastrukture općenito, važno je znati u kojem se smjeru mijenja informacijska djelatnost. Zato treba skicirati trendove razvoja informatizacije u europskim zemljama, s posebnim naglaskom na razvoj informacijske infrastrukture, te na razvoj tipova baza podataka.

10.1. Trendovi razvoja informacijske infrastrukture

Razvoj informacijskih djelatnosti i informatizacije u europskim i drugim razvijenim zemljama, unatoč velikim razlikama, ima i zajedničkih značajki. Mnoštvu različitih organizacijskih i informacijskih oblika, funkcija, načina financiranja itd. u posljednjim je desetljećima zajednička društvena podjela rada u tom području.

Naime, očita je podjela poslova i društvenih uloga na području obrade i razmjene obavijesti:

• knjižnice, dokumentacijski centri, referalni centri itd. bave se ponajprije stvaranjem, održavanjem i ažuriranjem baza podataka

• neovisno o raspoloživim bazama podataka razvijaju se javne mreže za prijenos podataka o kojima se brinu poslovne korporacije koje se ne bave korisnicima, ali ni stvaranjem baza podataka

• ponudom i distribucijom baza podataka bave se specijalizirani posrednici, tj. informacijski servisi (agencije, hostovi), cija je zadaća plasman (prodaja) informacijskih baza korisnicima

• proizvodnjom softvera za stvaraoce baza podataka ili za krajnjeg korisnika tih fondova bave se specijalizirane tvrtke ili službe kojima je najčešće jedina zadaća stvaranje softvera za određeno područje.

Takve razvojne smjernice možemo potkrijepiti sljedećim primjerima.

10.1.1. Stvaraoci baza podataka

Danas u svijetu postoji više od 4000 baza podataka na komercijalnoj osnovi. Razvoj tih on-line dostupnih baza podataka i on-line informacijskih servisa (agencija) u posljednjih deset godina prikazan je u sljedećoj tablici.

Početkom 1980-ih broj on-line dostupnih baza podataka i informacijskih agencija rastao je po stopi od gotovo 50%. Taj je rast potkraj 1980-ih iznosio oko 10%. I ti podaci potvrđuju tezu da je razložno brinuti o podjeli rada u informacijsko-dokumentacijskoj djelatnosti koja je izrazita 1980-ih.

10.1.2. Javne mreže za prijenos podataka

Javne mreže za prijenos podataka, tj. javne telekomunikacijske mreže (JTM) nisu predmetom rasprave stručnjaka u informacijskim i dokumentacijskim službama. U Velikoj Britaniji, Francuskoj i drugim (zapadnim) europskim zemljama postojanje JTM smatra se nužnom sastavnicom informacijske infrastrukture. Kako su te mreže organizirane i financirane, koja su i kakva tehnička rješenja JTM itd., to nije predmet neposrednog interesa stvaralaca baza podataka. Zato želimo samo upozoriti na činjenicu da su JTM, poput Public Service Telecommunication Network-a (PSTN) u Velikoj Britaniji, ili TELETEL-a u Francuskoj, TELECOM-a u Švedskoj itd., važne komponente informacijske infrastrukture, te da se u planovima razvoja Republike Hrvatske mora računati s postojanjem i funkcijom JTM-a.

Javne mreže za prijenos podataka samo su jedan tip telekomunikacijskih mreža. Tipologija tih mreža nije ustaljena iako se najčešće dijele na:

• javne mreže za prijenos podataka

• komercijalne mreže (osiguravaju usluge vanjskim korisnicima na komercijalnoj osnovi)

• kooperativne mreže (razvijene izmedu zajednica korisnika sličnih interesa)

• mreže kompanija (interne mreže velikih korporacija, npr. IBM, Xerox, DEC, AT&T, JETRO)

• metamreže (zasada projekti za povezivanje različitih tipova i vrsta mreža).

Republika Hrvatska razvija CROAPAK, telekomunikacijsku mrežu koja je hibrid javne i komercijalne mreže. Međutim, može se očekivati da će u dogledno vrijeme i veća poduzeća (npr. banke, državna uprava itd.) razviti svoje mreže, te da će telematika omogućiti korisnicima u Hrvatskoj lakši pristup postojećim telekomunikacijskim mrežama u svijetu.

Ekspertni sustav

Ekspertni sustav je kompjutorski program koji služi kao stručni savjetnik u predviđanju ishoda događaja ili dijagnosticiranju problema. To cini pomoću opsežne BAZE PODATAKA raspoloživog znanja u danom području i uporabom ustrojenih pravila za izvođenje zaključaka. Ekspertni sustavi početni su oblik UMJETNE INTELIGENCIJE. Koriste se tzv. fuzzy logikom, prema kojoj se odluke u pojedinim koracima zasnivaju na postocima, a ishodi su prikazani kao vjerojatnosti. Primjer popularnog ekspertnog sustava je sustav Mycin, koji služi kao pomoć u dijagnosticiranju bakterijskih infekcija. Mycin prima obavijesti o medicinskim simptomima kao ulazne podatke, a pozivanjem na bazu podataka o simptomima i fiziološkim činjenicama predlaže prikladan medicinski tretman.

Teletekst

Teletekst je generički naziv za elektronske sustave koji televizijskim gledateljima osiguravaju uslužne informacije. Gledatelji moraju imati dekodersku opremu koja omogućuje prikazivanje emitiranih obavijesti na njihovim ekranima. Teletekst se u Europi godinama prodaje. U SAD se upotrebljavao u određenim područjima nekoliko mjeseci prije nego što je FCC (Federalna komisija za komunikaciju) u ožujku 1983. dopustila komercijalno emitiranje teletekst-usluga.

Pri planiranju informacijske i dokumentacijske djelatnosti razložno je uzeti u obzir ne samo razvoj već višenamjensko korištenje JTM-a. Na primjer, JTM koristi se kao osnovica za razvoj elektronske pošte. Elektronska pošta postoji na mnogim sveučilistima i omogućuje izravnu komunikaciju izmedu članova sveučilišne zajednice; nastavnici i studenti su posredstvom JTM-a povezani i s drugim sveučilištima, a ne samo unutar svog fakulteta i sveučilišta. Sveučilišta u Velikoj Britaniji povezuje JANET (Joint Academic Network); europska su sveučilišta umrežena u EARN (European Academic Research Network), a ta je mreža povezana sa srodnom mrežom američkih sveučilišta.

10.1.3. Informacijske agencije

Informacijske agencije have se distribucijom baza podataka i prodajom informacijskih usluga. Te su komercijalne agencije posrednici između stvaralaca i korisnika baza podataka. Često se nazivaju hostovi ili on-line informacijski servisi. U razvijenim zemljama i korisnici i stvaraoci baza podataka računaju na informacijske on-line servise kao na integralne dijelove informacijske infrastrukture.

10.1.4. Proizvođači softvera

Na osnovi činjenice da je ponuda gotovih softverskih paketa koji se mogu koristiti u bibliotečnoj, dokumentacijskoj, muzejskoj i drugim djelatnostima sve veća mogu se uočiti sljedeći razvojni smjerovi:

a) postoje specijalizirane ustanove koje se bave razvojem softvera za određeno podrucje;

b) 1980-ih godina taj se softver razvija za male sustave (PC, minikompjutore i mikrokompjutore);

c) cijene tog softvera su dostupne tako da stvaraoci baza podataka više nisu orijentirani na to da sami razvijaju softver za svoje potrebe.

Te trendove zorno ilustriraju sljedeći primjeri.

• Information Management and Engineering Ltd (IME) komercijalna je tvrtka; osnovana je 1979. i u početku ju je subvencionirala British Library (BL) s oko 25% sredstava; tada se grupa stručnjaka iz BL-a orijentirala na proizvodnju softvera za obradu bibliografskih podataka i za bibliotečno poslovanje. IME-ov osnovni programski paket TIN namijenjen je vlasnicima PC-a i mikroracunala; komercijalno je dostupan od 1984, a danas se upotrebljava u mnogim zemljama.

• UNESCO-ov odjel LAD (Division of Unesco Library, Archives and Documentation Sendees), između ostaloga, bavi se takoder stvaranjem softvera za upravljanje bazama podataka. Na samom početku softver pod nazivom CDS/ISIS razvijan je za potrebe UNESCO-ve dokumentacije. Početkom 1980-ih mijenja se razvojna filozofija pa se CDS/ISIS razvija za minikompjutore, mikrokompjutore i osobne kompjutore; taj je softver na nekomercijalnoj osnovi dostupan od 1985. i od tada se stalno povećava broj njegovih korisnika.

Videotex

Videotex je, kao i teletekst, elektronski sustav za prikaz obavijesti na televizijskim ekranima gledatelja ciji su televizori opremljeni odredenim dekoderskim sredstvima. Za razliku od emitiranja obavijesti teletekstom, videoteks daje svoje usluge na osnovi podataka iz centralnog kompjutora. Obavijesti se obicno prenose do gledatelja kablovskim ili telefonskim linijama. Osim toga, teletekst je pasivan sustav, a korisnik videoteksa može djelovati na usluge prekidajuci prijenos, tražeci razlicite vrste obavijesti i usredotociti se samo na odredena podrucja tražene baze podataka. Za te složenije interakcije sa sustavom može se upotrebljavati cijela tastatura. Takvi su interaktivni sustavi u Europi godinama popularni. Europski se standardi, medutim, razlikuju od AT & T, kao i od standarda Kanadskog ureda za komunikaciju. Tržište videoteksa u SAD nije još jasno definirano.

10.2. Razvoj baza podataka

U teoriji ne postoji konzistentna podjela baza podataka (BP) po tipovima, vrstama, oblicima, sadržaju itd. U praksi su se uvriježile nove podjele ras-položivih on-line BP koje upućuju na razvojne trendove on-line industrije BP-a, što može biti važno i za razvoj informatizacije.

Postoji stanovit redoslijed u razvoju baza podataka (BP) i kada je u pitanju predmet njihove obrade. Taj je razvoj imao sljedeći smjer: najprije su se razvijale BP koje se bave obradom bibliografskih podataka, potom BP o projektima, zatim o institucijama, a tek u najnovije vrijeme razvijaju se BP o pojedincima.

Najčešća je podjela BP na sljedeće dvije grupe:

1. referentne:

* bibliografske

* referalne

2. izvorne:

* numeričke

* tekstualno-numeričke

* s punim tekstom

Prema podacima iz slijedeće tablice, može se očitati ritam razvoja pojedinih tipova baza podataka (podaci se odnose na on-line BP dostupne na komercijalnoj osnovi).

Tablica 10.1.

U 1960-im i 1970-im godinama dominira razvoj bibliografskih i numeričkih baza podataka; 1980-ih nastaje najveći broj referalnih baza podataka (54%) odnosno baza podataka s punim tekstom (67%); relevantan je pokazatelj i to da je od 833 tekućih BP 47% tekstualnih baza podataka i baza podataka s punim tekstom.

Osnovna razlika izmedu referentnih i izvornih BP jest to što referentne BP korisnicima osiguravaju podatke o mjestu ili izvoru tražene obavijesti, za razliku od izvornih BP koje korisnicima osiguravaju izvorne podatke, tj. dokument iz kojega mogu dobiti traženi podatak bez dodatnih pretraživanja.

Iz prethodnih podataka očito je da u industriji on-line dostupnih baza podataka 1960-ih i 1970-ih prevladavaju referentne baze podataka (62-64%), a od 1980-ih godina počinju prevladavati izvorne baze podataka, tj. baze dokumenata (57%) koje korisnicima mogu osigurati sasvim drukčiju kvalitetu informacijskih proizvoda i usluga.

U Japanu se od 1980-ih povećava broj baza dokumenata sa slikovnim (image) obavijestima, videoobavijestima i zvučnim (voice) obavijestima..

Moguće je očekivati brzi razvitak i veću distribuciju baza znanja posredstvom informacijskih servisa tijekom 1990-ih godina.

Analizom BP što se stvaraju i upotrebljavaju u europskim zemljama (podaci se odnose na komercijalne BP, i u 1989. godini) možemo uočiti sve veći pomak BP iz područja prirodnih i tehničkih znanosti u područje društvenih i humanističkih znanosti. Taj se razvoj može vidjeti i iz sljedećih podataka o BP prema područjima:

Umjetnost 52

Rekreacija 14

Književnost 10

Geografija 6

Povijest 14

Regionalne studije 20

Informacije 87

Društvene znanosti 484

Lingvistika 6

Prirodne znanosti 217

Medicina 86

Tehničke znanosti 221

PODJELA BAZA PODATAKA

BAZE PODATAKA (bibliografske, referalne)

Bibliografske baze podataka čine podaci o dokumentima odnosno kao izvori najčešće im služe knjige, časopisi, članci iz časopisa, izvješća o projektima, materijali s konferencija i simpozija, patenti, grafike, plakati, muzikalije, rukopisi, geografske karte i srodni izvori.

Referalne baze podataka sadrže reference, katkad s apstraktom ili sažetkom.

BAZE DOKUMENATA (izvorne baze podataka: numeričke, tekstualne, s punim tekstom; slikovne, video, zvučne)

Numeričke baze podataka sadrže informacije iskazane u obliku tablica ili brojaka, a uglavnom su to statističke, poslovne ili marketinške informacije.

Tekstualno-numeričke baze podataka sadrže kombinirane statističke podatke i pridružene tekstualne komentare.

Baze podataka s punim tekstom (Full-text) čine korisniku dostupnim kompletan tekst dokumenta, i njima se djelomice rješava problem nabave primarnog dokumenta.

Slikovne elektronske baze podataka za pohranu slike omogućuju korisniku uvid u dokumente u obliku fotografija, filmova, rukopisa, mapa i sl. Slika se pohranjuje na optičkom mediju (videodisku, kompakt disku). Velikom broju korisnika dostupne su kao kopije.

BAZE ZNANJA (ekspertni sustavi)

Baze znanja ili ekspertni sustavi su baze podataka koje mogu donositi odluke i automatski rješavati probleme određenog tipa što ih postavljaju korisnici. Za donošenje odluka i rješavanje kompleksnih (nenumeričkih) problema koriste se umjetnom inteligencijom i tehnikama prikaza znanja, tj. raspoloživa znanja stručnjaka i njihovih metoda za rješavanje problema.

Od 1217 baza podataka uglavnom europskog porijekla "samo" 524 (ili 43%) pripadaju području prirodnih i tehničkih znanosti te medicine. Mogli bismo zaključiti da je sve veći broj baza podataka (ili, preciznije, baza dokumenata) s područja društvenih i humanističkih znanosti.

Danas je rast broja BP sa znanstvenim informacijama usporen, a brže raste broj poslovnih baza podataka. Na to upućuje analiza DATA STAR-ovih baza podataka, koje nude 51% poslovnih, 42% znanstvenih, 3,5% novinskih, i 3,5% referentnih baza podataka.

INDUSTRIJA ON-LINE BAZA PODATAKA

U današnje vrijeme podaci o industriji on-line baza podataka dobar su pokazatelj o industriji znanja, ali i o njezinoj privrednoj i ekonomskoj vrijednosti u nekoj zemlji. Ne samo zato što upućuju na baze podataka na tržistu, već i na broj on-line servisa koji su nezamislivi bez razvijene telekomunikacijske mreže. Drugim riječima, podatak o industriji on-line baza podataka u nekoj zemlji kompleksni je pokazatelj razvoja primarnoga informacijskog sektora, pokazatelj čije ekonomske vrijednosti određuju odnosi između stvaralaca, proizvodača i distributera obavijesti te informacijske tehnologije (komercijalnih i javnih mreža, on-line servisa, kompjutora itd.). Zato su podaci o "uradi sam" i "internim" bazama podataka nevažni sa stajališta informacijske ekonomije i industrije znanja. Odnos pak izmedu svih činilaca koji sudjeluju u formiranju industrije on-line baza podataka određuju strukturu i funkciju njezinih informacijskih proizvoda i usluga.

Razvoj on-line baza podataka u svijetu

Razvoj on-line baza podataka i informacijskih servisa u posljednjih deset godina prikazan je u tablici 10.1.

Početkom 1980-ih broj on-line baza podataka i informacijskih servisa rastao je po stopi od gotovo 50%. Taj je rast potkraj 1980-ih iznosio oko 10%. Zato je prihvatljiva ocjena Carlosa A Cuadre da su "dani u kojima su on-line informacijski servisi imali isključivu prevlast u području razvoja za nama". Međutim, tradicionalna industrija on-line baza podataka i nadalje će postojati: rast će i po broju baza podataka i po broju informacijskih agencija, a s vremenom će biti sve značajniji pomaci na međunarodnom tržistu industrije baza podataka (npr. od 1986. počinje znatan ekonomski prodor europskih banki podataka na američko tržište).

Industrija on-line baza podataka stabilizirala se kao industrijska grana. Ona se i nadalje razvija iako njezin rast nije više eksponencijalan. Njezina je prisutnost nezaobilazna; međutim nas ne interesiraju njezine ekonomske vrijednosti već strukturalne promjene u prikazu, obradi i distribuciji industrije znanja. Neke od tih promjena moguće je uočiti interpretacijom podataka o bazama podataka.

Očito je da u industriji on-line baza podataka 1960-ih i 1970-ih prevladavaju baze podataka (62-64%), a od 1980-ih godina počinju prevladavati baze dokumenata (57%) koje korisnicima mogu osigurati sasvim drukčiju kvalitetu informacijskih proizvoda i usluga. Razvojem i distribucijom baza znanja posredstvom informacijske agencije nećemo se baviti, iako se tijekom 1990-ih godina može očekivati njihova distribucija.

U tablici 10.2. prikazana je distribucija baza podataka i baza dokumenata prema zemljama nastanka.

Tablica 10.2:

SAD (US) najveći je proizvodač i nudi 61% svih baza podataka; Velika Britanija (UK) 8%, Francuska (FR) 5,7% itd. Prvih devet zemalja (SAD, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Italija, Japan, Belgija, Austrija, Španjolska) stvara 86% industrije on-line baza podataka, a ostatak svijeta samo ostalih 14%. U svjetskoj industriji on-line baza podataka Japan sudjeluje sa samo 1,76% BP.

SAD kao najveći proizvodač on-line baza podataka sudjeluje na svjetskom tržistu sa čak dvije trećine (65%) baza dokumenata, a samo s jednom trećinom (35%) baza podataka.

Od ukupnog broja (3 631) analiziranih baza podataka (u 1989) na engleskom je jeziku 2 547, na francuskome 316, njemačkome 177, a na drugim jezicima 591. Očita je dominacija baza podataka na engleskom jeziku (70%), na francuskom ih je samo 8,7% a na njemačkome 4,87%. Na svim ostalim jezicima stvara se samo 16,28% baza podataka.

Pitanja za ponavljanje

1. Što je informacijska infrastruktura ?

2 Kako biste opisali podjelu poslova i uloga u području informacijske djelatnosti (preciznije: stvaranja, distribucije i korištenja baza podataka)?

3. Kakvi su trendovi rasta i razvoja (komercijalnih) on-line baza podataka posljednjih desetak godina?

4. Kakva je uloga (javnih) mreža za prijenos podataka?

5. Čime se bave informacijske agencije?

6. Kako biste podijelili baze podataka ?

7. Što su baze znanja ?