biografija (bio- + -grafija), opis života, obicno istaknute i za­nimljive osobe. To je knjiž. vrsta s dugom razvojnom tradicijom. Redovito nije težila pukom opisu života osoba, nego su takvi opisi trebali poslužiti vjerskim, filoz., polit, i slicnim ciljevima. Zacet­kom biografije drže se djela rim. pisaca Tacita, Svetonija i Plutarha. Os. su popularni i utjecajni bili Plutarhovi »Usporedni životopisi« (I. st.) u kojima se usporeduju životi grc. gradana i vojnika s rim. vodama (ukupno 50 životopisa). Slavljenjem života pojedinca kroz njegove vrline, Plutarh gradi pojam velicine. Važni su primjeri biografije i Evandelja, koja govore o Isusovu životu. U Kini prvi pokušaj biografije, »Sunyu«, potjece iz IV. st. pr. Kr., ali se kao vrsta b. ustalila poslije {Shiji: »Povijesna sjecanja«). U islam. zem­ljama ceste su biografije znamenitih osoba u obliku nekrologa. Srednjovj. biografi velicaju vladara ili vladarsku kucu (dvorski hi­storiografi; npr. Einhardov, Život Karla Velikog), ali su mnogo ceš­ce duhovne biografije (hagiografije) koje opisuju živote svetaca ili mucenika kao primjer za oponašanje ili za izbjegavanje, s elemen­tima mistifikacije, pouke i moraliziranja.

Od humanizma biografe ne zanimaju primjeri idealnih tipova, vec ono što osobu cini jedinstvenom (G. Boccacio, G. Vašari, N. Machiavelli). U XVI. st. nastaju i prvi biogr. rjecnici, a u XVII. st. i raznovrsni leksikoni i bibliografije. U XVII. st. istice se /. Walton, koji se u opisima suvremenika služio osobnim poznanstvom, anegdotama, djelima i pismima. Širenjem tiska i romana životi obicnih ljudi postaju predmeti dostojni obrade, pa se u XVIII. st. budi zanimanje za covjekovu osobnost i javlja se znanstvena i eruditska b. (Voltaire, »Povijest Karla XII.«, 1731). Utemeljuju se i prve nac. biografije, a središnjom pojavom smatra se »S. Johnson, autor »Života engleskih pjesnika« (1779-81). Biogr. djelo J. Bossvella »Život Samuela Johnsona« (1791) jedno je od najpoticajnijih za razvoj žanra.

Biografi XIX. st. nastoje na prikazivanju široke društv. pozadi­ne. Sve su popularnije polit., a sve cešce znanstv. biografije (mo­nografije). Predmet biografija životi su pisaca (Dantea, Tassa, Cer-vantesa, Byrona, W. Scotta, Dickensa, Molierea, Voltairea, Miltona, Balzaca i dr.), nerijetko više biografa piše o istome piscu (npr. o Shakespeareu i Goetheu), a piše se i o Kristu, Franji Asiškome, Fridriku Velikome, Petru Velikome, Kolumbu, Galileu, Darvinu, Machiavelliju, Hegelu i dr. Neke su biografije anonimne.

Potkraj XIX. st. pojavljuje se i psihografija, tj. psihološka biogr. studija (npr. Freudova o Leonardu da Vinciju). Prvi svj. rat i razvoj psihoanalize utjecu na modernu biografiju. Zbog stila i ironicna odnosa prema prošlosti mnogi su oponašali »Znamenite Vikto-rijance« (1918) G. L. Stracheyja. Na poticaj M. Gorkoga u Rusiji je 1933. osnovana popularna biogr. serija »Životi znamenitih ljudi«, u kojoj su objavljene i biografije o Moliereu M. A. Bulgakovate o L. N. Tolstoju V. B. Šklovskoga. Biografije dobivaju moderni pisci poput J. Jovcea i S. Becketta. Romansirane biografije pisali su R. Rolland i St. Zweig. Jednim od najboljih biografa XX. st. drži se A. Maurois, koji biografiju ne temelji na širini i sveznanju, vec na ka­rakteristicnom obilježju lika o kojem piše (npr. Byrona, Shellevja, Chateaubrianda, Hugoa i dr.). Suvremena b. ukljucuje i one sadr­žaje koje je donedavno izbjegavala, npr. seksualno ponašanje. U raznovrsnosti i popularnosti biografije važnu ulogu imali su i neki pokreti (npr. feminizam) i mediji (film i televizija).

Zacetci su hrv. biografije srednjovj. legende o svecima i kralje­vima (npr. o kralju Zvonimiru u »Hrvatskoj kronici«, XIV. st.). Na hrvatskome je 1531. biskup modruški «S. Kožicic Benja otisnuo »Knjižice od žitija rimskih arhijerejov i cesarov« u kojima je donio povijest rim. papa i careva do Karla V. Medu našim humanistima J. Bunic prvi obraduje cijeli Kristov život (»Kristov život i djela«, 1526). Na latinskome je i b. o M. Marulicu F. Božicevica (objavlje­na istom 1765) te glasovito djelo »O kraljevstvu Dalmacije i Hrvat­ske« (1666) utemeljitelja naše historiografije /. Lucica sa životopi­sima mnogih dalm. Hrvata. S. Gradic sastavio je u predgovoru »Kristijade« (1670) biografiju J. Palmotica.

Prema »Ljetopisu popa Dukljanina« P. R. Vitezovic na latin­skome je sastavio »Život i muceništvo bi. Vladimira, hrvatskoga kralja« (1705), /. Đurdevic »Životopise slavnih Dubrovcana« (ob­javljeno istom 1935), a 5. M. Crijevic kapitalno biogr. djelo »Du­brovacka biblioteka ...« (1726-44., objavljeno 1975-80) s 435 živo­topisa dubrovackih pisaca. A. A. Baricevic, poznat po biografiji tal. filologa G. Ferrija (1790), za povijest hrv. književnosti sastavio je životopise nekih hrv. pisaca te ostavio nacrt abecedarija za biogr. rjecnik pisaca kontinentalne Hrvatske.

Uz mnoge bibliografske bilješke o dubrovackim i ostalim dalm. piscima te kapitalno djelo »Bilješke povijesnokriticke o starini, po­ vijesti i književnosti Dubrovcana« (1802-03), F. M. Appendinm- dio je na katalogu pisaca iz cijele Dalmacije, a izdao je djela i napi­sao životopise nekoliko pjesnika. Preporodna periodika donijela je mnoge biografije. U »Zori dalmatinskoj« objavljen je 1845. i prvi clanak o biografiji (P. A. Kazali, »O nacinu kojim se životopisi pi­sati imadu«).

Sustavan rad na biografiji u Hrvatskoj u XIX. st. u skladu je s pozitivizmom i domoljubnim težnjama nac. preporoda. God 1856. objavljen je »Biografski rjecnik znamenitih muževa Dalmacije« Š. Ljubica, a /. Kukuljevic Sakcinski sastavio je »Slovnik umjetnikah jugoslavenskih« (5 sv., 1858-60), prvo takvo djelo medu juž. Slave­ nima, te »Bibliografiju hrvatsku« (1860-63) zbog koje se smatra pionirom hrv. znanstv. bibliografije. Sastavio je još dva (književna) leksikona te »niz životopisa« »Glasoviti Hrvati prošlih vjekova« (1886). Trenkovu biografiju 1845. objavio je L. Ilic, »Sbirku životo- pisah slavnih jugoslovjenskih muževan« 1861. Gj. Deželic, »Ilirske glazbenike« F. K. Kuhac. Najviše je biografija objavljeno u Akade­ mijinim publikacijama ili u Maticinoj nakladi. Uz zapažene prilo­ge F. Rackoga i T. Smiciklasa, biografije su pisali Lj. Vukotinovic, M. Mesic, A. V. Tkalcevic, J. Torbar, A. Pavic, R. Lopašic, B. Brusi- na, T. Maretic, Z. Kukuljica, M. Magdic, A. Tresic-Pavicic, M. Pa­ vic, M. Dežman, I. Vojnovic, F. Markovic, I. Trnski, M. Srepel, P. Kasandric, J. Cedomil i dr. Neke su još u rukopisu.

Kraj XIX. st. obilježio je »Album zaslužnih Hrvata XIX stoljeca« (1898-1900) M. Grlovica sa 150 životopisa. Poc. XX. st piše se i dalje o istaknutim pov. osobama, i to u obliku biogr. por­treta - studija, clanaka i eseja, npr. F. Sišic o Vukcicu Hrvatinicu, Vitezovicu, Strossmayeru i dr. Nastaju i mnoge monografije, npr. o Vitezovicu V. Klaica, o F. Markovicu K Pavletica, o J. Policu Kamovu V. Cerine, o A. Kacicu Miošicu K Eterovica, o V. Vidri-cu V. Lunaceka, o P. Stoosu & Ortnera, o M. Brašnicu J. Mataso-vica, o F. K. Frankapanu S. Ježica, o A. Starcevicu C. Segvica, o J. Križanicu V. Jagica, a više autora pisalo je o fra G. Marticu. Po­ sebno mjesto zauzima V. Deželic st., zacetnik modernih nac. biogr. izdanja, autor ne samo zapaženih životopisa vec i prvoga prijedlo­ ga za izdavanje opcega nac. biogr. leksikona te autor 1114 životopi­ sa u »Znamenitim i zaslužnim Hrvatima 925-1925« (1925., ured­nik Laszozvski).

U sljedecem razdoblju isticu se prilozi T. Matica i A. Barca. Is­ todobno zapocinje svoju biogr. seriju J. Horvat (»Šupilo«, »Ante Starcevic«, »Ljudevit Gaj«). O istaknutim osobama crkv. života pisali su P. Grgec, M. Evetovic, O. Knezovic, F. Radic i dr. Leksi­kon s oko 700 biografija »Znamenitih Hrvata Bošnjaka i Hercego­vaca u turskoj carevini« objavio je 1931. & Bašagic, a K. Stolic 1936. »Galeriju uglednih Šibencana«. Mnoge su biografije napi­sane i za Stanojevicevu »Narodnu enciklopediju« (1926-29) te za »Obzor. Spomen-knjigu 1860-1935« (1936). Najveci dio objavlje­ne i rukopisne biogr. grade iskorišten je za »Hrvatsku enciklope­diju« (1941-14), a potom za »Enciklopediju Jugoslavije«.

Osamdesetih god. zapoceo je rad na »Hrvatskome biograf­ skom leksikonu« (od 1983.4 sv.), a u novije doba objavljeno je ne­ koliko leksikona. Objavljena je i prva hrv. personalna enciklopedija »Krležijana«, posvecena životu i djelu M. Krleže (I-II, 1993-99). Biogr. radom posljednjih desetljeca bavili su se autori iz nekoliko naraštaja (A. Benigar, M. Meršic, M. Mirkovic, M. Žeželj, M. Kos- trencic, Z. Kulundžic, A. Sekulic, S. Vucetic, M. Sicel, S. Radovcic, S. Lasic, I. Petrinovic, D. Jelcic, V. Pavletic, I. Golub, Z. Dadic, T. Macan, S. Krasic, N. Kisic-Kolanovic, D. Detoni-Dujmic, Stanko Andrici dr.). Osamdesetih god. osnovane su i posebne biblioteke u kojima se monografski obraduju život i djelo istaknutih hrv. filolo­ ga i književnika. Medu autorima lik. monografija isticu se G. Ga- mulin, V. Malekovic, D. Keckemet, J. Depolo, R. Ivancevic, I. Zidic, T. MaroeviciZ. Makovic.

Najnovije zanimanje za biogr. žanr potaknuto je društv. pro­mjenama, koje traže opcu valorizaciju nac. vrijednosti, te postmo-dernistickim zanimanjem za biografiju i njoj srodne oblike.