Goran Zlodi   
UDK 069(497.5 Samobor):004.738.5
Filozofski fakultet
  004.738.5:069.5
Zagreb 
Struèni èlanak
 
Professional paper

MUZEJSKA KOMUNIKACIJA U NOVOM

OKRUŽENJU: WEB-STRANICA ETNOGRAFSKE

ZBIRKE SAMOBORSKOG MUZEJA

U èlanku se, na primjeru web-stranica etnografske zbirke Samoborskog muzeja, obraðuju neka pitanja muzejske komunikacije u novome multimedijskom okruženju. Kroz usporedbu tradicionalnog i virtualnog muzeja prati se zanimljiv put muzejskih predmeta kroz razlièite medije muzejske komunikacije, koji na razlièite naèine posreduju stvamost. Multimedijsko okruženje (integracija slike, videa, zvuka) te interaktivna navigacija kroz sadržaj (hipertekst, hipermedija) pružaju nove moguænosti komunikacije. Meðutim, koliko god bile privlaène moguænosti novih medija, nema bojazni da æe oni zasjeniti ili èak zamijeniti muzejske oblike komunikacije i tako muzej ostaviti bez publike. Boljim upoznavanjem, s jedne strane, posebnosti i ogranièenja muzejske komunikacije i, s druge, posebnosti i ogranièenja novih medija, njihov bi se buduæi razvoj trebao odvijati kroz meðusobno nadopunjavanje.

kljuène rijeèi: Samoborski muzej, virtualni muzej, etnografska zbirka

Uvod

Prvog svibnja 1998. otvoren je stalni postav Etnografske zbirke Samoborskog muzeja. Unutarnji inventar seoske kuæe postavljen je u nekadašnjoj služinskoj kuæi Livadiæeva dvorca (danas u sastavu Samoborskog muzeja): "Dakle služinska kuæa Livadiæeva dvorca nije seoska kuæa, ali bi zbog svojih konstrukcijskih predispozicija mogla biti dobra podloga da se u njoj pokuša postiæi ugoðaj seoske kuæe." (Roæenoviæ, 1997:212) Uz otvorenje postava, zapoèelo je i oblikovanje web-stranice Etnografske zbirke (autora Èedomila Koliæa i Gorana Zlodija) te njeno postavljanje na veæ postojeæe stranice Samoborskog muzeja na internetu (http://www.samobor.net/muzej). Uz brz razvoj tehnologije i alata za oblikovanje multimedije, danas nas ove web-stranice manje zanimaju u užem metodološkom smislu (oblikovanje, kodiranje u HTML-u, tehnièka izvedba), a više kao podloga za promišljanje konteksta, svrhe i znaèenja primjene multimedije u muzejima te, naposljetku, njihovo obogaæivanje novim, poticajnim sadržajima i oblicima komunikacije.

 

Tradicionalni i virtualni muzeji kao mediji muzejske komunikacije

Kroz primjer oblikovanja ovog stalnog postava u novom mediju, multimedijskim interaktivnim web-stranicama, možemo pratiti zanimljiv put muzejskih predmeta te mijenjanje njihova konteksta. Taj put prijenosa, koji na razlièite naèine posreduju stvarnost, zapoèinje veæ u tradicionalnom ("trodimenzionalnom") muzeju u kojem uoèavamo nekoliko virtualnih stvarnosti muzejskih predmeta: "Jedna se odnosi na svijet èuvanja i izlaganja predmeta u kojemu ih ljudi tumaèe na svoj naèin, tako da se u muzeju stvara virtualna stvarnost u odnosu na okolinu i vrijeme u kojem su predmeti izvorno živjeli. Ona na svoj naèin slièi kazalištu predmeta, ali se još uvijek odvija u trodimenzionalnom okruženju realiteta koji nas okružuje. Druga virtualna stvarnost nastaje u sferi informacija o predmetima, èiji je materijalni svijet dokumentacije" (Maroeviæ, 2000:13). Prenošenjem predmeta iz konteksta u kojem je živio u muzej gdje se èuva, prouèava i izlaže, njegov se kontekst mijenja. Prenošenjem pak u virtualnu realnost web-stranice predmet je prisutan samo preko svog digitaliziranog odraza, a kontekst se gradi na slièan naèin kao u muzeju, naravno, uz primjenu novih moguænosti koje medij donosi.

Informacijska je tehnologija ušla u suvremenu muzejsku praksu. Ona je sve prisutnija u ispunjavanju muzeoloških funkcija zaštite, istraživanja te posebice komuniciranja. Uz izložbu, kao najvažniji oblik komuniciranja u muzejima, sve važnije mjesto zauzima i interaktivna multimedija kao novo sredstvo komunikacije. U porastu je broj muzejskih CD-ROM naslova, web-stranica te multimedijskih sadržaja koji postaju sastavnim dijelovima samih izložbi ili pak samostalne informacijske toèke u predvorjima muzeja. Rijeèju, multimedijsko okruženje (integracija slike, videa, zvuka) te interaktivna navigacija (hipertekst, hipermedija) pružaju nove moguænosti komunikacije.

Koliko god bile privlaène moguænosti novih medija, nema bojazni da (æe one zasjeniti ili èak zamijeniti muzejske oblike komunikacije ostavivši muzej bez publike. Svaki medij ima svoj specifièan naèin posredovanja svijeta, pa tako i muzejski. Govoreæi o muzeju kao mediju, Roger Silverstone istièe da takav iskaz implicira postojanje neèeg posebnog u muzejskom posredovanju svijeta, što utjeèe na naše poimanje znaèenja muzeja (Silverstone, 1994:161).

Teško zamjenjiv osjeæaj "aure" samog predmeta te bliski kontakt s trodimenzionalnim predmetima samo su neke od osobitosti muzejskog doživljaja svijeta. Posebnosti i ogranièenja muzejske komunikacije, kao i posebnosti i ogranièenja novih medija, trebale bi se u buduænosti meðusobno nadopunjavati. O takvu suživotu govorio je i David Bearman u svojem izlaganju održanom na Godišnjoj konferenciji CIDOC-a 1997. u Nûrnbergu: "Smisao je stavljanja graðe na internet, a time i njene dostupnosti drugima, da se privuèe pažnja onih koji inaèe muzeje ne bi smatrali izvorima digitalnih sadržaja, i da èitavo bogatstvo detalja koje nam je poznato o našim zbirkama postane dostupno širokoj javnosti"(Bearman, 1997)


Web-stranice stalnog postava Etnografske zbirke

Pri oblikovanju web-stranica kljuène su odluke kako organizirati sadržaj te kako ga povezati odgovarajuæim sustavom veza koji æe korisniku omoguæiti jednostavnu navigaciju kroz taj sadržaj. Ono što najèešæe odreðuje organizaciju sadržaja jest koncept, u ovom sluèaju koncept seoske kuæe, hiže. Koncept kuæe u velikoj mjeri odražava njezin tlocrt Kako se i pri oblikovanju samog postava ustvrdilo da je služinska kuæa Livadiæeva dvorca svojim rasporedom i velièinom prostorija vrlo slièna autentiènoj seoskoj kuæi, za sustav navigacije preuzeti su tlocrti koji, obraðeni kao interaktivne mape, omoguæuju prelazak u željene prostorije. Tako je pomoæu hiperteksta, odnosno hipermedije, omoguæena interaktivnost, koju CIDOC-ova Radna grupa za multimediju definira kao "moguænost korisnika da sam bira vlastiti smjer kretanja kroz sadržaj" (ICOM/CIDOC, 1996). Uza sliku stepenica, koje na isti naèin omoguæuju "penjanje" i "silaženje", jedan je tlocrt namijenjen kretanju prizemljem kuæe (prvim podom u kojem je smješten gospodarski dio kuæe), a drugi katom (drugim podom tj. stambenim dijelom, stanovanjem) (Roæenoviæ, 1998:3).

Svojevrsna projekcija prostora stvarnog muzeja, vrlo se èesto, a malo kad opravdano, prenosi u nov medij. Pritom se èesto prenose i prostorna ogranièenja i neadekvatnost same zgrade za muzejsku funkciju, a cijeli postupak nije ni na koji naèin utemeljen u konceptu. U našem primjeru, sretna je okolnost bila što je koncept korespondirao s postojeæom arhitekturom, iako su i tako promakle neke nedosljednosti: "Raspored i velièina dviju prostorija u prizemlju odgovaraju gospodarskom dijelu seoske kuæe, a u samoborskom kraju ih nazivaju pevnice ili zidanice. Obièno su dvije, svaka s posebnim ulazom (što ovdje postoji), ali za razliku od ovih, one najèešæe nisu povezane. Za buduæi postav ova povezanost ne smeta, dapaèe, sasvim odgovara prolasku posjetitelja". (Roæenoviæ, 1997:213). Prolaz izmeðu prostorija nije se trebao "preslikati" u virtualnom okruženju: "prolazak" posjetitelja u virtualnom okruženju nije nikakav problem, a bili bismo bliže konceptu seoske kuæe. Potpuno preslikavanje postojeæih prostora opravdano je kod velikih muzeja ako se radi o multimedijskim interaktivnim "kioscima" pomoæu kojih se olakšava snalaženje i eventualno omoguæuje planiranje puta posjeta.

 

Buduæi razvoj web-stranice: problemi i perspektive

Problemi koji se javljaju pri nastajanju nove realnosti, koju Umberto Eco (1987) i Jean Baudrillard (1980) nazivaju "hiper-realnošæu" (hyper-reality), gdje imitacija (digitalizirana) nadvladava izvornost, izazivaju bojazan od iskrivljavanja i manipuliranja "pravom" stvarnosti. Nadvladavanje izvornosti ne bi smio biti cilj pri oblikovanju komunikacijskog procesa, slièno kao ni kod primjene zamjena za izvorni predmet (replika, modela, maketa...) na klasiènoj izložbi, veæ doèaravanje željena konteksta. U sluèaju veæ spomenuta drugog oblika virtualne stvarnosti muzejskih predmeta - dokumentacije o predmetima, problemi su još ozbiljniji. Kako je svrha dokumentacije postizanje što preciznije predodžbe o predmetu, svaki gubitak nastao prenošenjem u druge medije krajnje je nepoželjan. Stvaranje kvalitetne dokumentacije dugotrajan je i složen proces pri èemu je potrebno pridržavati se muzejskih informacijskih standarda koji nam pomažu da greške i gubici budu što manji.

Opæenito govoreæi o medijima, nije dobro kad oni preslikavaju ogranièenja drugih medija (primjerice, kad se unatoè moguænosti hipertekstualnog povezivanja prenosi linearnost knjige). Multimedija unutar muzejskog okruženja ima velike šanse veæ i zbog moguænosti prevladavanja prostornih i vremenskih, ali i konceptualnih, ogranièenja (primjerice, kod prevladavanja ogranièenja stalnog postava).

Etnografska zbirka Samoborskog muzeja zasad je na internetu predstavljena samo web-stranicama stalnog postava. Daljnji razvoj kretao bi se u dva smjera: omoguæavanjem uvida u fundus zbirki (pretraživanjem postojeæe baze podataka muzejske dokumentacije) te povremenim web-projektima etnološkog sadržaja. Prihvaæanjem tih dvaju razvojnih smjerova izbjegla bi se statiènost stranica te omoguæilo daljnje širenje muzejske djelatnosti i izvan muzejskog prostora, u virtualni prostor interneta.

Literatura:

Bearman, D. (1997) Standards : Museum Metadata Integrated with the Metadata of Other Distributed Information Resources, u: Qualitaet und Dokumentation: CIDOC Jahrestagung 1997. str. 1-10.

Baudrillard, J. (1980) For a Critique of the Political Economy of the Sign, St. Louis: Telos Press

Eco, U. (1987) Travels in Hyper-Reality, London: Picador

ICOM/CIDOC/Multimedia Working Group (1997) .Introduction to Multimedia in Museums, http://www.rkd.nl/pblctns/mmwg/tbl.htm

Maroeviæ, I. (2000) Informacije i dokumentacija u muzejima, u: Informatica Museologica 31,1/2(2000), str. 13-16.

Roæenoviæ, L. (1997), O stalnom postavu Etnografske zbirke u Samoborskom muzeju, u: Muzeologija, 34, str. 212-214.

Roæenoviæ, L. (1998) Etnografska zbirka Samoborskog muzeja (katalog)

Silverstone, R. (1994) The medium is the museum: on objects and logics in times and spaces, u: ur. R. Miles, L. Zavala, Toward the museums of the future: new European perspectives, str. 161-177, London, Routledge

 

MUSEUM COMMUNICATION IN A NEW SURROUNDINGS -
WEB SITES OF THE ETHNOGRAPHIC COLLECTION OF
SAMOBOR MUSEUM

Summary

This article describes some of the problems in museum communication in a new multimedia surroundings, as shown on the Samobor Museum's Ethnographic Collection Web Site. Information technology has become more and more involved in the contemporary museum's activities, fulfilling museum functions in conservation, research, and especially in communication. In addition to exhibitions as the most important way of communication in museums, multimedia and virtual museums are finding their place as an effective means of communication as well. Comparing traditional and virtual museums as a medium of museum communication, this article follows a museum object through various forms of media and examines the ways in which these are used in the world. The multimedia environment (integration of picture, video, and sound) and interactive navigation across contents (hypertext, hypermedia) offers new possibilities in communication. Although contemporary media is very attractive and seductive, there is no substitute for museums because each medium has their own distinctive characteristics. Greater understanding of both, museums and contemporary media, their possibilities and limitations, should result in their supplementation.

Key words: Samobor Museum, virtual museum, ethnographic collection