Goran Zlodi
UDK 069(497.5 Samobor):004.738.5
Filozofski fakultet
004.738.5:069.5
Zagreb
Struni lanak
 
Professional paper

MUZEJSKA KOMUNIKACIJA U NOVOM

OKRUENJU: WEB-STRANICA ETNOGRAFSKE

ZBIRKE SAMOBORSKOG MUZEJA

U lanku se, na primjeru web-stranica etnografske zbirke Samoborskog muzeja, obrauju neka pitanja muzejske komunikacije u novome multimedijskom okruenju. Kroz usporedbu tradicionalnog i virtualnog muzeja prati se zanimljiv put muzejskih predmeta kroz razliite medije muzejske komunikacije, koji na razliite naine posreduju stvamost. Multimedijsko okruenje (integracija slike, videa, zvuka) te interaktivna navigacija kroz sadraj (hipertekst, hipermedija) pruaju nove mogunosti komunikacije. Meutim, koliko god bile privlane mogunosti novih medija, nema bojazni da e oni zasjeniti ili ak zamijeniti muzejske oblike komunikacije i tako muzej ostaviti bez publike. Boljim upoznavanjem, s jedne strane, posebnosti i ogranienja muzejske komunikacije i, s druge, posebnosti i ogranienja novih medija, njihov bi se budui razvoj trebao odvijati kroz meusobno nadopunjavanje.

kljune rijei: Samoborski muzej, virtualni muzej, etnografska zbirka

Uvod

Prvog svibnja 1998. otvoren je stalni postav Etnografske zbirke Samoborskog muzeja. Unutarnji inventar seoske kue postavljen je u nekadanjoj sluinskoj kui Livadieva dvorca (danas u sastavu Samoborskog muzeja): "Dakle sluinska kua Livadieva dvorca nije seoska kua, ali bi zbog svojih konstrukcijskih predispozicija mogla biti dobra podloga da se u njoj pokua postii ugoaj seoske kue." (Roenovi, 1997:212) Uz otvorenje postava, zapoelo je i oblikovanje web-stranice Etnografske zbirke (autora edomila Kolia i Gorana Zlodija) te njeno postavljanje na ve postojee stranice Samoborskog muzeja na internetu (http://www.samobor.net/muzej). Uz brz razvoj tehnologije i alata za oblikovanje multimedije, danas nas ove web-stranice manje zanimaju u uem metodolokom smislu (oblikovanje, kodiranje u HTML-u, tehnika izvedba), a vie kao podloga za promiljanje konteksta, svrhe i znaenja primjene multimedije u muzejima te, naposljetku, njihovo obogaivanje novim, poticajnim sadrajima i oblicima komunikacije.

 

Tradicionalni i virtualni muzeji kao mediji muzejske komunikacije

Kroz primjer oblikovanja ovog stalnog postava u novom mediju, multimedijskim interaktivnim web-stranicama, moemo pratiti zanimljiv put muzejskih predmeta te mijenjanje njihova konteksta. Taj put prijenosa, koji na razliite naine posreduju stvarnost, zapoinje ve u tradicionalnom ("trodimenzionalnom") muzeju u kojem uoavamo nekoliko virtualnih stvarnosti muzejskih predmeta: "Jedna se odnosi na svijet uvanja i izlaganja predmeta u kojemu ih ljudi tumae na svoj nain, tako da se u muzeju stvara virtualna stvarnost u odnosu na okolinu i vrijeme u kojem su predmeti izvorno ivjeli. Ona na svoj nain slii kazalitu predmeta, ali se jo uvijek odvija u trodimenzionalnom okruenju realiteta koji nas okruuje. Druga virtualna stvarnost nastaje u sferi informacija o predmetima, iji je materijalni svijet dokumentacije" (Maroevi, 2000:13). Prenoenjem predmeta iz konteksta u kojem je ivio u muzej gdje se uva, prouava i izlae, njegov se kontekst mijenja. Prenoenjem pak u virtualnu realnost web-stranice predmet je prisutan samo preko svog digitaliziranog odraza, a kontekst se gradi na slian nain kao u muzeju, naravno, uz primjenu novih mogunosti koje medij donosi.

Informacijska je tehnologija ula u suvremenu muzejsku praksu. Ona je sve prisutnija u ispunjavanju muzeolokih funkcija zatite, istraivanja te posebice komuniciranja. Uz izlobu, kao najvaniji oblik komuniciranja u muzejima, sve vanije mjesto zauzima i interaktivna multimedija kao novo sredstvo komunikacije. U porastu je broj muzejskih CD-ROM naslova, web-stranica te multimedijskih sadraja koji postaju sastavnim dijelovima samih izlobi ili pak samostalne informacijske toke u predvorjima muzeja. Rijeju, multimedijsko okruenje (integracija slike, videa, zvuka) te interaktivna navigacija (hipertekst, hipermedija) pruaju nove mogunosti komunikacije.

Koliko god bile privlane mogunosti novih medija, nema bojazni da (e one zasjeniti ili ak zamijeniti muzejske oblike komunikacije ostavivi muzej bez publike. Svaki medij ima svoj specifian nain posredovanja svijeta, pa tako i muzejski. Govorei o muzeju kao mediju, Roger Silverstone istie da takav iskaz implicira postojanje neeg posebnog u muzejskom posredovanju svijeta, to utjee na nae poimanje znaenja muzeja (Silverstone, 1994:161).

Teko zamjenjiv osjeaj "aure" samog predmeta te bliski kontakt s trodimenzionalnim predmetima samo su neke od osobitosti muzejskog doivljaja svijeta. Posebnosti i ogranienja muzejske komunikacije, kao i posebnosti i ogranienja novih medija, trebale bi se u budunosti meusobno nadopunjavati. O takvu suivotu govorio je i David Bearman u svojem izlaganju odranom na Godinjoj konferenciji CIDOC-a 1997. u Nrnbergu: "Smisao je stavljanja grae na internet, a time i njene dostupnosti drugima, da se privue panja onih koji inae muzeje ne bi smatrali izvorima digitalnih sadraja, i da itavo bogatstvo detalja koje nam je poznato o naim zbirkama postane dostupno irokoj javnosti"(Bearman, 1997)


Web-stranice stalnog postava Etnografske zbirke

Pri oblikovanju web-stranica kljune su odluke kako organizirati sadraj te kako ga povezati odgovarajuim sustavom veza koji e korisniku omoguiti jednostavnu navigaciju kroz taj sadraj. Ono to najee odreuje organizaciju sadraja jest koncept, u ovom sluaju koncept seoske kue, hie. Koncept kue u velikoj mjeri odraava njezin tlocrt Kako se i pri oblikovanju samog postava ustvrdilo da je sluinska kua Livadieva dvorca svojim rasporedom i veliinom prostorija vrlo slina autentinoj seoskoj kui, za sustav navigacije preuzeti su tlocrti koji, obraeni kao interaktivne mape, omoguuju prelazak u eljene prostorije. Tako je pomou hiperteksta, odnosno hipermedije, omoguena interaktivnost, koju CIDOC-ova Radna grupa za multimediju definira kao "mogunost korisnika da sam bira vlastiti smjer kretanja kroz sadraj" (ICOM/CIDOC, 1996). Uza sliku stepenica, koje na isti nain omoguuju "penjanje" i "silaenje", jedan je tlocrt namijenjen kretanju prizemljem kue (prvim podom u kojem je smjeten gospodarski dio kue), a drugi katom (drugim podom tj. stambenim dijelom, stanovanjem) (Roenovi, 1998:3).

Svojevrsna projekcija prostora stvarnog muzeja, vrlo se esto, a malo kad opravdano, prenosi u nov medij. Pritom se esto prenose i prostorna ogranienja i neadekvatnost same zgrade za muzejsku funkciju, a cijeli postupak nije ni na koji nain utemeljen u konceptu. U naem primjeru, sretna je okolnost bila to je koncept korespondirao s postojeom arhitekturom, iako su i tako promakle neke nedosljednosti: "Raspored i veliina dviju prostorija u prizemlju odgovaraju gospodarskom dijelu seoske kue, a u samoborskom kraju ih nazivaju pevnice ili zidanice. Obino su dvije, svaka s posebnim ulazom (to ovdje postoji), ali za razliku od ovih, one najee nisu povezane. Za budui postav ova povezanost ne smeta, dapae, sasvim odgovara prolasku posjetitelja". (Roenovi, 1997:213). Prolaz izmeu prostorija nije se trebao "preslikati" u virtualnom okruenju: "prolazak" posjetitelja u virtualnom okruenju nije nikakav problem, a bili bismo blie konceptu seoske kue. Potpuno preslikavanje postojeih prostora opravdano je kod velikih muzeja ako se radi o multimedijskim interaktivnim "kioscima" pomou kojih se olakava snalaenje i eventualno omoguuje planiranje puta posjeta.

 

Budui razvoj web-stranice: problemi i perspektive

Problemi koji se javljaju pri nastajanju nove realnosti, koju Umberto Eco (1987) i Jean Baudrillard (1980) nazivaju "hiper-realnou" (hyper-reality), gdje imitacija (digitalizirana) nadvladava izvornost, izazivaju bojazan od iskrivljavanja i manipuliranja "pravom" stvarnosti. Nadvladavanje izvornosti ne bi smio biti cilj pri oblikovanju komunikacijskog procesa, slino kao ni kod primjene zamjena za izvorni predmet (replika, modela, maketa...) na klasinoj izlobi, ve doaravanje eljena konteksta. U sluaju ve spomenuta drugog oblika virtualne stvarnosti muzejskih predmeta - dokumentacije o predmetima, problemi su jo ozbiljniji. Kako je svrha dokumentacije postizanje to preciznije predodbe o predmetu, svaki gubitak nastao prenoenjem u druge medije krajnje je nepoeljan. Stvaranje kvalitetne dokumentacije dugotrajan je i sloen proces pri emu je potrebno pridravati se muzejskih informacijskih standarda koji nam pomau da greke i gubici budu to manji.

Openito govorei o medijima, nije dobro kad oni preslikavaju ogranienja drugih medija (primjerice, kad se unato mogunosti hipertekstualnog povezivanja prenosi linearnost knjige). Multimedija unutar muzejskog okruenja ima velike anse ve i zbog mogunosti prevladavanja prostornih i vremenskih, ali i konceptualnih, ogranienja (primjerice, kod prevladavanja ogranienja stalnog postava).

Etnografska zbirka Samoborskog muzeja zasad je na internetu predstavljena samo web-stranicama stalnog postava. Daljnji razvoj kretao bi se u dva smjera: omoguavanjem uvida u fundus zbirki (pretraivanjem postojee baze podataka muzejske dokumentacije) te povremenim web-projektima etnolokog sadraja. Prihvaanjem tih dvaju razvojnih smjerova izbjegla bi se statinost stranica te omoguilo daljnje irenje muzejske djelatnosti i izvan muzejskog prostora, u virtualni prostor interneta.

Literatura:

Bearman, D. (1997) Standards : Museum Metadata Integrated with the Metadata of Other Distributed Information Resources, u: Qualitaet und Dokumentation: CIDOC Jahrestagung 1997. str. 1-10.

Baudrillard, J. (1980) For a Critique of the Political Economy of the Sign, St. Louis: Telos Press

Eco, U. (1987) Travels in Hyper-Reality, London: Picador

ICOM/CIDOC/Multimedia Working Group (1997) .Introduction to Multimedia in Museums, http://www.rkd.nl/pblctns/mmwg/tbl.htm

Maroevi, I. (2000) Informacije i dokumentacija u muzejima, u: Informatica Museologica 31,1/2(2000), str. 13-16.

Roenovi, L. (1997), O stalnom postavu Etnografske zbirke u Samoborskom muzeju, u: Muzeologija, 34, str. 212-214.

Roenovi, L. (1998) Etnografska zbirka Samoborskog muzeja (katalog)

Silverstone, R. (1994) The medium is the museum: on objects and logics in times and spaces, u: ur. R. Miles, L. Zavala, Toward the museums of the future: new European perspectives, str. 161-177, London, Routledge

 

MUSEUM COMMUNICATION IN A NEW SURROUNDINGS -
WEB SITES OF THE ETHNOGRAPHIC COLLECTION OF
SAMOBOR MUSEUM

Summary

This article describes some of the problems in museum communication in a new multimedia surroundings, as shown on the Samobor Museum's Ethnographic Collection Web Site. Information technology has become more and more involved in the contemporary museum's activities, fulfilling museum functions in conservation, research, and especially in communication. In addition to exhibitions as the most important way of communication in museums, multimedia and virtual museums are finding their place as an effective means of communication as well. Comparing traditional and virtual museums as a medium of museum communication, this article follows a museum object through various forms of media and examines the ways in which these are used in the world. The multimedia environment (integration of picture, video, and sound) and interactive navigation across contents (hypertext, hypermedia) offers new possibilities in communication. Although contemporary media is very attractive and seductive, there is no substitute for museums because each medium has their own distinctive characteristics. Greater understanding of both, museums and contemporary media, their possibilities and limitations, should result in their supplementation.

Key words: Samobor Museum, virtual museum, ethnographic collection