Predgovor
Smatra se da postoje dvije vrste znanja: (a) znanje o nečemu i (b) znanje o tome kako doći do raspoloživog znanja te kako se njime koristiti. Obje su vrste znanja podjednako važne. Ne moramo i ne možemo sve sami znati i spoznati, ali možemo naučiti kako da pronađemo i iskoristimo znanje, podatke i obavijesti prikupljene tijekom vremena i često na vrlo udaljenim krajevima svijeta.
Osobni uspjeh, a često sudbina i budućnost cijelih zajednica, društava pa i naroda, uvelike ovise o njihovoj sposobnosti i načinu organizacije te korištenju raspoloživog znanja. Danas, kada su obavijesti jedan od presudnih činitelja razvoja, naša je budućnost određena našom sposobnošću i načinom korištenja postojećih znanja i obavijesti. Ali moramo biti svjesni činjenice da je i u prošlosti sudbina pojedinaca i naroda uvelike bila uvjetovana njihovim umijećem da organiziraju, iskoriste raspoloživa znanja te ih prilagode svojim ciljevima i potrebama; zajednice i narodi koji nisu raspolagali adekvatnim znanjem, bilo da ga nisu imali, bilo da nisu znali staro znanje prilagoditi novim potrebama, nužno su propadali: zaostajali u razvoju ili potpuno nestajali s povijesne scene.
Informacijska znanost - znanost o organizaciji, čuvanju, obradi, diseminaciji i korištenju znanja - mlada je znanstvena disciplina iako ima dugu tradiciju. Razvila se pod pritiskom potreba suvremenih postindustrijskih društava te novih informacijskih i telekomunikacijskih tehnologija. Kao mlada znanost, informacijska se znanost ponajprije bavi suvremenim informacijskim sustavima i problemima razmjene znanja, ali sve više počinje istraživati i modele organizacije i razmjene znanja koji su nastajali i nestajali u povijesti.
Udžbenik koji je pred vama - Uvod u informacijsku znanost - pomoći će vam da se uputite u tajne informacijske djelatnosti. Informacijska djelatnost utemeljena je na znanstvenim spoznajama, ali je isto tako i praktična djelatnost. Zato i ovaj udžbenik treba udovoljiti dvjema potrebama: teorijskoj i praktičnoj.
To znači da je ova knjiga i udžbenik i priručnik. Dakle, bit će korisna i u teorijskoj i u praktičnoj nastavi. Kako je potrebno podjednako ovladati i teorijskim spoznajama i praktičnim umijećem, knjigu ne treba učiti od korica do korica, već se njome koristiti kao priručnikom, dakle pomagalom, kada služi kao pomoć u radu s opremom kojom raspolažete. Ako imate u školi priručnike za programiranje, programske pakete, baze podataka itd., odgovarajuća ćete poglavlja knjige pročitati samo informativno.
Ni namjena rječnika nije učenje definicija pojmova napamet. Rječnik treba pomoći: prvo, u razumijevanju pojmova koji se spominju u knjizi a nisu uvijek protumačeni; drugo, u preciznom razmišljanju o pojavama i procesima u informacijskoj djelatnosti.
Informacijska znanost danas istražuje niz područja i pojava te postoji velika specijalizacija unutar tog područja. Drugim riječima, nitko ne zna i nije upućen u sve tajne teorije i prakse informacijske djelatnosti. Nije ni moguće, a ni potrebno, da svi znamo sve programske jezike, programe za obradu teksta itd. Ipak, ni od svojih nastavnika nemojte očekivati da znaju svaku naredbu u svakom jeziku ili programskom paketu. Isto ne treba očekivati ni od učenika.
Međutim, moramo naučiti kako da se koristimo nekim programskim paketom ili programskim jezikom; tj. kako da se služimo priručnicima, i kako da se sami snalazimo unutar pojedinih programa ili programskih paketa. Ako ne možemo sve znati ne znači da ne moramo ništa naučiti!
Poglavlja u kojima se tumače informacijsko-dokumentacijske pojave i procesi treba učiti s razumijevanjem a ne napamet. Obično su ključna mjesta u svakom poglavlju posebno istaknuta, pa je presudno naše razumijevanje i tumačenje tih pojava, pojmova i procesa; uvijek su vlastiti sudovi vredniji od nekritičkog ponavljanja.
Ovaj je udžbenik rezultat timskog rada. Pojedina poglavlja napisali su M. Tuđman (poglavlja 1,2,4,9,10,11,12.), Z. Dovedan (poglavlja 5. i 6.), D. Boras (poglavlja 7. i 8.); treće je poglavlje prijevod iz knjige T. Saračevića i J. B. Wood (zahvaljujemo prof. dr. Tefku Saračeviću s RUTGERS University of New Jersey, School of Communication Information and Library Studies, na dozvoli da objavimo to poglavlje); na kraju 11. poglavlja objavljena je Konvencija Europskog savjeta za zaštitu pojedinca u vezi s automatskom obradom osobnih podataka, u prijevodu Milice Milas-Bracović.
Crteži i karikature rad su Jasne Budimlije studentice studija informatologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Ta je suradnja uspostavljena tijekom rasprave sa studentima četvrte godine informatologije, koji su dali svoje mišljenje o prvom konceptu ovog udžbenika.
Jasno je da su na konačan oblik i sadržaj ovog udžbenika utjecali prijedlozi i primjedbe mnogih ljudi - od urednika, recenzenata, prosvjetnih savjetnika, znanstvenih i prosvjetnih radnika. Istodobno, ovakav oblik i prikaz sadržaja udžbenika ne bi bio moguć bez suvremene opreme i tehnologije za obradu teksta.
Zagreb, kolovoz 1991.